Polazišna točka današnjeg Papina razmišljanja bilo je prvo čitanje iz Knjige brojeva koje pripovijeda kako su Izraelci bili ogorčeni zbog dugog putovanja i umorni od toga što su morali jesti istu hranu. Mrmljali su poradi hrane govoreći da će umrijeti u pustinji zbog Boga i Mojsija.Dok su se približavali obećanoj zemlji, neki su Izraelci postali sumnjičavi jer su se izvidnici koje je poslao Mojsije vratili s vijestima kako je zemlja bogata, ali je nastanjena narodom kojeg je nemoguće pobijediti. Gledajući samo na vlastitu snagu, zaboravili su na Božju snagu koja ih je izbavila iz 400 godina ropstva – napomenuo je papa Franjo.
Sveti je Otac potom usporedio te Izraelce koji se žale zbog putovanja s onim ljudima koji počinju slijediti Gospodina, ali odustanu kad put postane pretežak. U tim trenucima kažu: „Dosta mi je svega! Zaustavljam se. Vraćam se natrag.“ Potom se počnu prisjećati prošlosti: mesa, luka i drugih divnih stvari… To su iluzije koje predlaže đavao. Jednom kad počnemo osjećati vrućinu dana na putu obraćenja, đavao nam daje da u lijepom svjetlu vidimo sve ono što smo ostavili iza. Papa nas poziva da shvatimo koliko je djelomično takvo „bolesno sjećanje“. To je izobličena sjeta jer Izraelci su jeli sa stola ropstva zato što su bili robovi u Egiptu.
Zmije koje su ujedale narod i otrovale ih vanjski su simbol zatrovanih srca. I tako Gospodin govori Mojsiju da načini zmiju od mjedi te je postavi na stup. Ta je zmija izliječila sve koji bi pogledali u nju. To je bilo proročki: lik Krista na križu – istaknuo je Papa Franjo i nastavio – Tu je ključ našega spasenja, ključ za strpljenje na putu života, ključ za nadvladavanje pustinja: gledati raspelo. Sve što trebamo učiniti jest gledati Isusa i njegove rane jer smo po tim ranama iscijeljeni. Mnoga su raspela lijepa jer također žele izraziti kako slavu križa tako i slavu uskrsnuća – objasnio je Sveti Otac.
Papa je potom ispričao događaj iz svoga djetinjstva. Jednog Velikog petka bio je sa svojom bakom na procesiji svijeća u župi. Kad je prošao mramorni kip mrtvoga Krista u prirodnoj veličini, kleknuo je s bakom. Dobro gledaj – rekla je – no sutra će uskrsnuti! I tako je moja baka, kad je sutradan čula crkvena zvona kako navješćuju uskrsnuće, imala suzne oči jer je u tom trenutku promatrala Kristovu slavu – napomenuo je papa Franjo.
Učite svoju djecu da gledaju raspelo i Kristovu slavu – nastavio je Sveti Otac – Kad prolazimo kroz teške, ružne trenutke, kad smo zbog razočaranosti u svojoj nutrini rekli nešto otrovno protiv Boga, gledajmo na rane! Krist je podignut poput zmije od mjedi: on je postao zmijom, ispraznio se kako bi pobijedio zlu zmiju. Neka nas Riječ Božja poduči ovom putu: da gledamo križ, naročito u trenucima kad se kao narod Božji umorimo na putu života.
