Jučer na svetkovinu Duhova, papa Franjo je slavio misu u bazilici svetoga Petra te u propovijedi govorio o otajstvenom izrazu koji Isus rabi govoreći o Duhu Svetom, odnosno o Parakletu koji je utješitelj i zagovornik
Duh Sveti je „konačni dar, dar nad darovima“. On s vremenom i dalje predlaže Crkvi da živi u sadašnjosti, bez nostalgije i straha, da traži cjelinu, a ne samo dio, da na prvo mjesto stavlja Boga, a ne vlastitu snagu. Razgovarajući sa svojim učenicima, Isus Duha Svetoga naziva Parakletom, odnosno – kako je Papa istaknuo na početku propovijedi – Tješiteljem i Odvjetnikom.
Svi mi, posebno u teškim trenutcima tražimo utjehu, ali zemaljske se utjehe ubrzo izgube – napomenuo je Papa te primijetio – One su poput anestetika; daju trenutno olakšanje, ali ne liječe duboko zlo koje nosimo u sebi. Samo onaj tko nam daje da se osjećamo voljenima takvi kakvi jesmo, srcu daje mir. To čini Duh Sveti, ljubav Božja.
Sestro, brate, ako osjetiš tamu samoće, ako u sebi nosiš kamen koji guši nadu, ako u srcu imaš goruću ranu, ako ne vidiš izlaz, otvori se Duhu Svetom. Tamo gdje je najveća nevolja, on, kako je napisao sveti Bonaventura, donosi veću utjehu, a ne kao što čini svijet koji tješi i laska u prosperitetu, a u nevolji se izruguje i osuđuje. Tako čini svijet, to prije svega čini neprijateljski duh, đavao.
Đavao čini sve kako bi nas srušio; Duh nas, naprotiv, želi podići – rekao je Papa te spomenuo početnu izgubljenost i strah apostolā nakon Isusova uskrsnuća, ali – primijetio je – sve se u njima promijenilo čim su primili Duha Svetoga. Od tog je trenutka za njih postojao jedino strah da neće uspjeti svjedočiti primljenu ljubav.
I mi smo pozvani svjedočiti u Duhu Svetomu, postati parakleti, tješitelji. Da, Duh od nas traži da damo tijelo njegovoj utjesi – rekao je Papa te upitao – Kako to možemo učiniti? Ne držeći velike govore, nego čineći se bliskima; ne prigodnim riječima, nego molitvom i blizinom.
Zapamtimo da su blizina, suosjećanje i nježnost uvijek Božji stil. Paraklet govori Crkvi da je danas vrijeme utjehe. Vrijeme je radosnoga navještaja evanđelja, a ne borbe protiv poganstva. Vrijeme je da donosimo radost Uskrsloga, a ne da se žalimo zbog drame sekularizacije. Vrijeme je da na svijet izlijemo ljubav, ne vežući se uz svjetovnost. Vrijeme je za svjedočenje milosrđa, a ne uvođenje pravila i normi. Vrijeme je Parakleta! Vrijeme slobode srca, u Parakletu.
Odvjetnik
Papa je potom objasnio kako u Isusovo vrijeme odvjetnik nije govorio u ime optuženoga, nego mu je na uho sugerirao što da kaže. Tako čini Duh Sveti; ne zamjenjuje nas; nadahnjuje nas ne sileći nas, nudi se, ali se ne nameće – rekao je te istaknuo tri prijedloga koji nam dolaze od Duha, tri temeljna lijeka za isto toliko iskušenja koja su danas toliko raširena. Prvi je: Živi u sadašnjosti.
Paraklet potvrđuje prvenstvo današnjice, protiv iskušenja da dopustimo da nas paraliziraju žalosti i nostalgije iz prošlosti, ili pak da se usredotočimo na neizvjesnosti sutrašnjice i dopustimo da nas opsjednu strahovi za budućnost. Duh nas podsjeća na milost sadašnjosti. Nema za nas boljega vremena: sada, tu gdje jesmo, jedinstveni je i neponovljivi trenutak da činimo dobro, da život učinimo darom. Živimo u sadašnjosti! – potaknuo je Papa.
Drugi prijedlog koji nam Duh daje jest: Traži cjelinu, a ne dio. Jedinstvo u Crkvi – objasnio je papa Franjo – nije nikada jednolikost, to je sloga u mnogostrukoj različitosti karizmā. I apostoli su se međusobno vrlo razlikovali, ali – primijetio je – kada su primili Duha, naučili su ne dati prvenstvo svojim ljudskim stajalištima, nego čitavom Bogu.
Danas, ako slušamo Duha, nećemo se usredotočiti na konzervativce i naprednjake, tradicionaliste i inovatore, desne i lijeve; ako su to mjerila, znači da je u Crkvi Duh zaboravljen. Paraklet potiče na jedinstvo, na slogu, na sklad različitosti. Pokazuje nam dijelove istoga Tijela, braću i sestre među nama. Tražimo cjelinu! Neprijatelj je taj koji želi da se različitost pretvori u suprotstavljanje i zbog toga donosi ideologije; valja reći 'ne' ideologijama, 'da' cjelini – istaknuo je Papa.
Stavi Boga ispred svojega 'ja' - treći je savjet koji nam dolazi od Duha Svetoga koji potvrđuje prvenstvo milosti. Samo ako ostavimo prostor za Gospodina, pronaći ćemo sebe, a to – istaknuo je papa Franjo – vrijedi i za Crkvu. Svojim snagama ne spašavamo nikoga, pa ni sebe. Ako su na prvom mjestu naši projekti, naše strukture i naši planovi reforme, upast ćemo u funkcionalizam, učinkovitost, horizontalnost i nećemo uroditi plodom.
To su ideologije koje dijele, razdvajaju. Crkva nije neka ljudska organizacija – ona jest ljudska, ali nije samo ljudska organizacija – Crkva je hram Duha Svetoga. Isus je na zemlju donio oganj Duha, a Crkva se obnavlja pomazanjem, besplatnim pomazanjem milosti, snagom molitve, radošću poslanja, razoružavajućom ljepotom siromaštva. Stavimo Boga na prvo mjesto! – potaknuo je papa Franjo te propovijed završio zazivom Duha da sve nas učini misionarima njegove utjehe svijetu, prorocima jedinstva, utemeljenima na milosti i usredotočenima na Božju današnjicu.
