Vrata Doma svete Marte otvorena su za RSI, švicarski radio i televiziju talijanskog govornog područja, za intervju s Papom povodom deset godina njegova pontifikata. Cjeloviti intervju će biti dostupan od nedjelje 12. ožujka navečer na www.rsi.ch.
Papa Franjo ne razmišlja o povlačenju iz službe, ali objašnjava što bi ga moglo nagnati na to: „Umor zbog kojeg stvari ne vidite jasno. Nedostatak jasnoće, nedostatak znanja kako procijeniti situacije.“ Već deset godina ne živi u Buenos Airesu. Od tada mu nedostaje „šetanje, ići ulicom“. Ali dobro se osjeća u Rimu, „jedinstvenom gradu“, makar ne nedostaje brige.
Mi smo „u svjetskom ratu“, kaže. „Počelo je u dijelovima i sada nitko ne može reći da rat nije globalan. Jer su upletene sve velike sile. A bojno polje je Ukrajina. Tamo se svi bore.“ Papa govori da Putin zna da bi se želio susresti s njim, „no tu su svi imperijalni interesi, ne samo Ruskog imperija, nego i imperija drugih“, piše Vatican News.
Sveti Oče, koliko se toga promijenilo u ovih deset godina?
Star sam. Manje sam fizički otporan, koljeno je bilo fizičko poniženje, iako se sada dobro oporavlja.
Je li Vam bilo teško voziti se u invalidskim kolicima?
Bilo me malo sram.
Mnogi Vas opisuju kao Papu posljednjih. Osjećate li se tako?
Istina je da dajem prednost odbačenima, ali to ne znači da odbacujem druge. Siromasi su Isusovi miljenici, no Isus [od sebe] ne tjera bogate.
Isus traži da se sve povede za njegov stol. Što to znači?
To znači da nitko nije isključen. Kada oni nisu došli na slavlje, rekao je idite na raskrižje i pozovite sve, bolesne, dobre i zle, male i velike, bogate i siromašne, sve. Ne smijemo zaboraviti ovo: Crkva nije dom za neke, nije selektivna. Sveti vjerni Božji narod je ovo: svi.
Zašto se neki ljudi zbog svojih životnih uvjeta osjećaju isključenima iz Crkve?
Uvijek postoji grijeh. Postoje muškarci Crkve i žene Crkve koji se distanciraju. A to je pomalo ispraznost svijeta, osjećati se pravednijim od drugih, ali to nije ispravno. Svi smo mi grešnici. U času istine stavi svoju istinu na stol i vidjet ćeš da si grešnik.
Kako zamišljate čas istine, onkraj?
Ne mogu to zamisliti. Ne znam što će biti. Samo molim Gospu da bude kraj mene.
Zašto ste odabrali živjeti u Domu svete Marte?
Dva dana nakon izbora otišao sam preuzeti Apostolsku palaču. Nije to tako luksuzno. Dobro je napravljena, ali je ogromna. Osjećaj koji sam imao bio je poput obrnutog lijevka. Psihološki to ne podnosim. Slučajno sam prošao ispred sobe u kojoj živim. I rekao sam: „Ostajem ovdje.“ To je hotel, ondje živi četrdeset osoba koje rade u Kuriji. A ljudi dolaze sa svih strana.
Nedostaje li Vam nešto iz Vašeg ranijeg života?
Hodati, ići ulicom. Mnogo sam hodao. Koristio sam podzemnu željeznicu, autobus, uvijek s ljudima.
Što mislite o Europi?
Trenutno ima mnogo mladih političara, čelnika vlada ili ministara. Uvijek im kažem: razgovarajte jedni s drugima. Onaj je s lijeva, ti s desna, ali oboje ste mladi, pričajte. To je trenutak dijaloga među mladima.
Što donosi Papa koji je došao gotovo s kraja svijeta?
Pada mi na pamet nešto što je napisala argentinska filozofkinja Amelia Podetti: Stvarnost se bolje vidi iz krajnosti nego iz središta. Iz daljine se razumije univerzalnost. To je socijalno, filozofsko i političko načelo.
Čega se sjećate iz mjeseci lockdowna, iz Vaše samotne molitve na Trgu svetog Petra?
Padala je kiša, a ljudi nije bilo. Osjećao sam da je Gospodin bio tu. Bilo je to nešto čime je Gospodin želio da shvatimo tragediju, samoću, tamu, kugu.
Postoji nekoliko ratova u svijetu. Zašto je teško razumjeti dramu?
U nešto više od sto godina bila su tri svjetska rata: 1914. – 1918., 1939. – 1945. i ovaj koji je svjetski rat. Počeo je u dijelovima i sada nitko ne može reći da nije globalan. Sve su velike sile upletene. Bojno polje je Ukrajina. Svi se ondje bore. To sugerira na misao o industriji oružja. Jedan tehnolog mi je kazao: kad se godinu dana ne bi proizvodilo oružje, riješio bi se problem gladi u svijetu. To je tržište. Vodi se rat, staro oružje se prodaje, novo se testira.
Prije sukoba u Ukrajini više ste se puta susreli s Putinom. Da ga danas sretnete što biste mu rekli?
Govorio bih s njim otvoreno kao što govorim u javnosti. On je obrazovan čovjek. Drugog dana rata otišao sam u rusko veleposlanstvo pri Svetoj Stolici da kažem da sam spreman ići u Moskvu pod uvjetom da mi Putin ostavi prozor za pregovore. Lavrov mi je pisao i kazao: hvala, ali nije vrijeme. Putin zna da sam na raspolaganju. No, tu postoje imperijalni interesi, ne samo ruskog imperija, nego i imperija drugih strana. Imperiju je svojstveno nacije stavljati na drugo mjesto.
Koje druge ratove osjećate najbližima?
Sukobe u Jemenu, Siriji, situaciju jadnih Rohinja iz Mjanmara. Zašto te patnje? Ratovi čine zlo. Tu nema Božjeg duha. Ja ne vjerujem u svete ratove.
Često govorite o ogovaranju. Zašto?
Ogovaranje (klevetanje) uništava suživot, obitelj. To je prikrivena bolest. To je kuga.
Deset godina Benedikta XVI. u Mater Ecclesiae, kako je to bilo?
Dobre, on je Božji čovjek, toliko ga volim. Posljednji put sam ga vidio za Božić. Gotovo da nije mogao govoriti. Govorio je tiho, tiho, tiho. Bilo je potrebno prevoditi njegove riječi. Bio je lucidan. Postavljao je pitanja: Kako ide to? A taj problem ondje? Bio je ažuriran o svemu. Bilo je zadovoljstvo razgovarati s njim. Pitao bih ga za mišljenje. Dao bi svoje mišljenje, ali uvijek uravnoteženo, pozitivno, mudro. Posljednji put se ipak vidjelo da je bio na kraju [života].
Sprovodni obredi su bili trijezni. Zašto?
Ceremonijari su „razbijali glavu“ da naprave sprovod nevladajućeg pape. Bilo je teško uočiti razliku. Sada sam im rekao da prouče ceremoniju sprovoda budućih papa, svih papa. Oni proučavaju i pomalo pojednostavljuju stvari, uklanjaju stvari koje liturgijski ne pristaju.
Papa Benedikt otvorio je put povlačenju iz službe. Rekli ste da postoji mogućnost, ali da trenutno ne razmišljate o tome. Što bi Vas moglo navesti na povlačenje u budućnosti?
Umor zbog kojeg stvari ne vidite jasno. Nedostatak jasnoće, nedostatka znanja kako procijeniti situacije. Pa i fizički problem, možda. Uvijek pitam o tome i slušam savjete. Kako idu stvari? Mislite li da trebam… ljude koji me poznaju, pa i neke inteligentne kardinale. I kažu mi istinu: nastavi, stvari idu dobro. Ali molim vas: skrenite mi pozornost na vrijeme.
Vi kad se pozdravljate, zamolite sve da mole za Vas. Zašto?
Siguran sam da svi mole. Nevjernicima kažem: molite za mene, a ako ne molite, šaljite mi dobre valove. Prijatelj ateist mi piše: … i šaljem ti dobre valove. To je poganski način molitve, ali to je ljubav jednih prema drugima. A voljeti drugoga je molitva.
