Za cjepiva su pak potrebni dalekovidni planovi, a lijekove valja distribuirati dostojanstveno, a ne kao milostinju.
Briga o osobi treba biti u središtu kako biste svjedočili da nijedan život nije nedostojan življenja, ne zaboravljajući važnost znanosti i istraživanja; osim toga, prije zarade dolaze potrebe bolesnika – glavne su misli pape Franje koje je uputio primivši predstavnike Zaklade Campus Bio-Medico iz Rima, neprofitne ustanove osnovane 2015. godine, koju podupire Opus Dei u svrhu potpore znanstvenom istraživanju i aktivnostima istoimenoga sveučilišta i poliklinike.
Ljubav je najvažniji kriterij koji Papa traži od svakoga tko radi na području zdravstva. Ljubav koja se razvija i ostvaruje samo radeći 'zajedno' – rekao je te se zadržao upravo na riječi 'zajedno' koja je – kako je rekao – toliko jednostavna koliko ju je teško živjeti, posebno u ovo vrijeme pandemije. Međutim, upravo je pandemija pokazala važnost povezivanja, suradnje, zajedničkoga suočavanja sa skupnim problemima. Zdravstvo, posebno katoličko, treba i sve će više trebati biti u mreži.
Nije više vrijeme za izolirano nasljedovanje vlastite karizme. Ljubav zahtijeva dar; znanje, kompetenciju i znanost treba dijeliti – istaknuo je Papa te dodao da to vrijedi, primjerice, za cjepivo. Hitno je potrebno pomoći zemljama koje ga imaju manje, ali to valja učiniti u okviru dalekovidnih planova, koji nisu motivirani samo žurbom bogatih zemalja da one same budu sigurnije. Lijekove treba distribuirati dostojanstveno, a ne kao milostinju.
Uvijek treba vrijediti logika da se bolesnika ima staviti ispred bolesti; ona je prijeko potrebna na svakom području medicine, i bitna za skrb koja je doista takva, uistinu cjelovita, doista ljudska. To središnje mjesto osobe u temelju je zauzimanja u pomoći, ali i u poučavanju i istraživanju, jer pomaže ojačati jedinstveno, zajedničko viđenje koje – napomenuo je Papa – ne stavlja na prvo mjesto ideje, tehnike i projekte, nego konkretnoga čovjeka, pacijenta kojega valja liječiti poznavanjem njegova života, poznavanjem njegova iskustva, te uspostavljanjem prijateljskih odnosa koji liječe srce.
Važno je staviti u središte brigu o osobi, ali ne treba zaboraviti važnost znanosti i istraživanja. Liječenje bez znanosti je uzaludno, kao što je znanost bez liječenja sterilna. Te dvije stvari idu zajedno, i jedino zajedno od medicine mogu napraviti umjetnost – istaknuo je Papa.
Zaklada, Campus Bio-Medico i, općenito, katoličko zdravstvo trebaju – prema Papinim riječima – djelima svjedočiti da ne postoje nedostojni životi ili oni koje valja odbaciti jer ne zadovoljavaju kriterij zarade ili potrebe profita. Živimo u pravoj kulturi odbacivanja, i to je pomalo zrak koji udišemo, ali mi moramo reagirati na tu kulturu odbacivanja – dodao je te istaknuo – Svaka bi zdravstvena ustanova, osobito ona kršćanskoga nadahnuća, trebala biti mjesto gdje se ostvaruje briga za osobu i za koju se može reći: ovdje se ne vide samo liječnici i bolesnici, nego osobe koje se prihvaćaju i pomažu si; ovdje se rukom dotiče 'terapija ljudskoga dostojanstva', a o njemu se nikada ne smije pregovarati nego ga uvijek valja štititi.
Zahvaljujući prisutnima na njihovoj potpori ljudskom razvoju istraživanja, Papa je primijetio kako se, nažalost, često teži unosnim putovima zarade, zaboravljajući da se ispred mogućnosti za zaradu nalaze potrebe bolesnika. One se stalno razvijaju, stoga je potrebno pripremiti se za suočavanje s uvijek novim patologijama i teškoćama – rekao je Papa te spomenuo teškoće s takozvanim rijetkim bolestima za koje još nisu obavljena istraživanja da bi se shvatilo o kakvim je bolestima riječ.
U tom je smislu Papa pohvalio zauzimanje Campusa koji, osim što promiče istraživanje, pomaže onima koji nemaju gospodarskih sredstava za sveučilišne troškove. Sve je to dobro; lijepo je suočavati se s većim potrebama u sve većem otvaranju. Razumijevanje prilika, utvrđivanje terapija, jačanje zdravstvene kulture – zadaća je koju je papa Franjo povjerio nazočnima, ističući da nije lako, ali je to pravo poslanje koje pripada katoličkom zdravstvu, pozvanom biti sve aktivnije, kao izraz ekstrovertirane Crkve koja izlazi.
