Na općoj audijenciji Papa je govorio o prvoj kršćanskoj zajednici opisanoj u Djelima apostolskim, koja živi i „ustraje u molitvi“. Nema eklezijalnosti ako nema propovijedanja, bratskoga zajedništva, milosrđa i euharistije. Bog čini Crkvu, a ne senzacija djelā
Crkva u hodu, djelatna, ustrajna u molitvi – slika je prve kršćanske zajednice u Jeruzalemu, opisane u Djelima apostolskim, koja je uporište za sva druga kršćanska iskustva – rekao je papa Franjo u katehezi na općoj audijenciji, koju je posvetio molitvi Crkve koja se rađa. U razmišljanju je pošao od odlomka iz Djela apostolskih u kojemu se govori o Petru i Ivanu koji su se, nakon što su ih glavari narodni i starješine otpustili, odmah sastali s drugom braćom u vjeri te, „pošto se pomoliše, potrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i svi se napuniše Duha Svetoga“ (Dj 4, 23-24.29.31).
U pripovijedanju evanđelista Luke ističu se četiri bitne karakteristike crkvenoga života – napomenuo je Papa – slušanje nauka apostolā, čuvanje međusobnoga zajedništva, lomljenje kruha i molitva. Ta nam obilježja govore da Crkva ima smisla ako je čvrsto sjedinjena s Kristom. Podsjećaju nas da postojanje Crkve ima smisla ako je ona čvrsto sjedinjena s Kristom, odnosno u zajednici, u Njegovoj riječi, u euharistiji i u molitvi. To je način na koji se sjedinjujemo s Kristom.
Propovijedanje i kateheza svjedoče o Učiteljevim riječima i gestama; ustrajno traženje bratskoga zajedništva čuva od sebičnosti i partikularizama; lomljenje kruha ostvaruje sakrament Isusove prisutnosti među nama. On nikada neće biti odsutan. U Euharistiji se nalazi upravo On, On živi i korača s nama. I na kraju, molitva koja je prostor za razgovor s Ocem.
Propovijedanje; ustrajno traženje bratskoga zajedništva, ljubavi; lomljenje kruha, odnosno euharistijski život i molitva. Svaku situaciju treba vrjednovati u svjetlu tih koordinata. Ono što ne ulazi u te koordinate nema eklezijalnosti, nije crkveno. To je poput kuće izgrađene na pijesku. Bog je taj koji stvara Crkvu, a ne senzacija djelā. (…) Crkva nije tržište; Crkva nije skupina poduzetnika koji napreduju s tim novim poduzećem – napomenuo je Papa te istaknuo – Crkva je djelo Duha Svetoga kojega nam je Isus poslao kako bi nas okupio.
Istaknuvši potom da Isusova riječ daje smisao našim naporima, te da se u poniznosti gradi budućnost svijeta, papa Franjo je kazao kako ponekad osjeti veliku žalost kada vidi neku zajednicu koja ima dobre volje, ali pogriješi put, jer misli da čini Crkvu na sastancima, kao da je neka politička stranka. Što misli većina, što misli manjina, … promjene se uvode kao da je riječ o poduzeću, prema većini ili manjini. Pitam se: gdje je tu Duh Sveti? Gdje je molitva? Gdje je ljubav u zajednici? Gdje je euharistija?
Bez one četiri koordinate Crkva postaje neko ljudsko društvo, politička stranka… – istaknuo je Papa. Ako nedostaju te koordinate, nema Duha, a ako nema Duha Svetoga, bit ćemo lijepa humanitarna, dobrotvorna udruga… pa i, recimo, crkvena stranka. Ali, tu nema Crkve. Crkva ne raste kroz prozelitizam – istaknuo je Papa te podsjetio na riječi Benedikta XVI.: 'Crkva ne raste po prozelitizmu, nego po privlačnosti'. Ako nema Duha Svetoga, koji privlači Isusa, – dodao je papa Franjo – tamo nema Crkve. Tamo je klub prijatelja s dobrim namjerama, ali nema Crkve, nema sinodalnosti.
Članovi prve zajednice – a to vrijedi uvijek, pa i za nas danas – shvaćaju da govor o susretu s Isusom nije prestao u trenutku Uzašašća, nego se nastavlja u njihovu životu – primijetio je Papa. Pripovijedajući ono što je Gospodin rekao i činio, moleći za ulazak u zajedništvo s Njim, sve postaje živo. Molitva ulijeva svjetlost i toplinu; dar Duha potiče u njima gorljivost.
S tim u vezi Papa je spomenuo odlomak iz Katekizma Katoličke Crkve u kojemu stoji da je Duh Sveti pokretač svega u Crkvi i vodi je k cjelovitoj Istini. To je djelo Duha u Crkvi – sjećati se Isusa. Ali ne poput mnemotehničke vježbe. Kršćani, hodeći putovima poslanja, spominju se Isusa čineći ga iznova prisutnim; i od Njega, od Njegova Duha, primaju 'poticaj' da idu, naviještaju i služe. Kršćanin u molitvi uranja u otajstvo Boga koji ljubi svakog čovjeka i želi da se evanđelje propovijeda svima. Bog je Bog za sve ljude, a u Isusu je svaki zid razdvajanja potpuno srušen. Kako kaže sveti Pavao, On je naš mir, „on koji od dvoga učini jedno“ (Ef 2,14).
Tako je život prve Crkve karakteriziran stalnim nizom slavlja i trenutaka molitve, zajedničke i osobne – primijetio je Papa. A Duh je taj koji daje snagu propovjednicima koji su krenuli na put, i koji iz ljubavi prema Isusu plove morima, suočavaju se s opasnostima, podnose poniženja. Bog daje ljubav i traži ljubav. To je mistični korijen cijeloga vjerničkog života. Prvi kršćani u molitvi, ali i mi, koji dolazimo nakon više stoljeća, svi proživljavamo jednako iskustvo. Duh sve oživljava – istaknuo je papa Franjo te katehezu završio pozivom svakom kršćaninu da se ne boji posvetiti vrijeme molitvi, podsjećajući da živi plamen Duha daje snagu svjedočanstvu i poslanju.
