Evanđelje današnje liturgije pokazuje nam prizor kojim započinje Isusov javni život: On, koji je Sin Božji i Mesija, odlazi na obale rijeke Jordan i daje se krstiti od Ivana Krstitelja. Nakon tridesetak godina života u skrovitosti, Isus ne dolazi s nekim čudom ili poučavati. On staje u red s pukom koji je išao primiti krštenje od Ivana. U današnjem liturgijskom hvalospjevu kaže se da se narod išao krstiti gole duše i golih nogu, ponizno. Lijep stav, gole duše i golih nogu. Isus dijeli sudbinu nas grešnika, silazi k nama: ulazi u rijeku kao među ranjeno čovječanstvo, uranja u naše vode da ih izliječi, uranja s nama, posred nas. Ne diže se iznad nas, nego se spušta među nas, gole duše, golih nogu, kao puk. Ne ide sam, niti s grupom privilegiranih izabranika, ne, ide s narodom. Pripada tom narodu i ide s narodom dati se krstiti, s tim jednostavnim pukom.
Zaustavimo se na jednoj važnoj točci: u trenutku kad Isus prima krštenje, tekst kaže da „se molio“ (Lk 3, 21). Dobro nam je o tome razmatrati: Isus moli. Ali kako? Moli li on, koji je Gospodin, Sin Božji, kao mi? Da – Evanđelja to ponavljaju mnogo puta – Isus provodi mnogo vremena u molitvi: na početku svakog dana, često noću, prije donošenja važnih odluka… Njegova molitva je dijalog, odnos s Ocem. Tako u današnjem Evanđelju možemo vidjeti „dva kretanja“ Isusova života: s jedne strane silazi prema nama, u vode Jordana; s druge strane podiže pogled i srce dok se moli Ocu.
To je velika pouka za nas: svi smo uronjeni u životne probleme i u mnogim zamršenim situacijama pozvani smo suočiti se s tim teškim trenucima i izborima koji nas vuku dolje. Ali ako ne želimo da se slomimo pod teretom problema, moramo uzdići sve što jesmo prema gore, k Nebu. A upravo to čini molitva, koja nije bijeg od problema, nije magijski obred ili ponavljanje redaka naučenih napamet. Ne. Molitva je način da dopustimo Bogu da djeluje u nama, da shvatimo što nam On želi priopćiti čak i u najtežim situacijama, molimo zato da imamo snage ići naprijed. Mnogi ne znaju kako dalje i mole. „Gospodine, daj mi snage ići naprijed“. I mi smo mnogo puta to učinili. Molitva nam pomaže jer nas sjedinjuje s Bogom, otvara nas za susret s njim. Dà, molitva je ključ koji otvara srce Gospodinu. To je dijalog s Bogom, to je slušanje njegove Riječi, to je klanjanje: biti u tišini povjeravajući mu ono što živimo. A ponekad to znači i vapiti prema njemu kao Job, naljutiti se na njega. Vapiti poput Joba. On je otac, dobro nas razumije. On se nikada ne srdi na nas. I Isus moli.
Molitva – da se poslužimo lijepom slikom iz današnjeg Evanđelja – „rastvara nebo“ (usp. r. 21): daje kisik životu, pruža dah i usred nevolja i omogućava nam da sagledamo stvari iz širega kuta. Omogućuje nam, iznad svega, da doživimo isto iskustvo kao Isus na Jordanu: daje nam da se osjećamo kao djeca koju voli Otac. I nama, kad mu se molimo, Otac kaže, kao Isusu u Evanđelju: „Ti si moj sin, ljubljeni“ (usp. r. 22). To da smo njegova djeca započelo je na dan krštenja, koje nas je uronilo u Krista i, kao članovi Božjega naroda, učinilo da postanemo ljubljena djeca Očeva. Ne zaboravimo datum našeg krštenja! Ako bih danas pitao svakoga od vas: koji je datum tvojega krštenja? Možda se neki ne sjećaju. To je lijepo: zapamtiti dan krštenja, jer je to naše novo rođenje, trenutak u kojem smo postali Očeva djeca s Isusom. Kad se vratite kući – ako ne znate datum – pitajte majku, strinu ili djeda ili baku: „Kad sam kršten/krštena?“ i zapamtiti taj datum kako bismo ga proslavili, kako bismo zahvalili Gospodinu. A danas, u ovom trenutku, se zapitajmo: kakva je moja molitva? Molim li se iz navike, molim li nevoljko, samo recitirajući formule ili je pak moja molitva susret s Bogom? Jesam li ja grešnik, uvijek u Božjemu narodu, nikad izoliran? Gajim li prisnost s Bogom, dijalog s njim, slušam li njegovu riječ? Među mnogim stvarima koje činimo tijekom dana, ne zanemarimo molitvu: posvetimo joj vrijeme, koristimo se kratkim zazivima koje ćemo često ponavljati, čitajmo Evanđelje svaki dan. Molitva koja otvara nebo.
Obratimo se sada Majci Božjoj, Djevici molitve, koja je od svoga života učinila hvalospjev Bogu.
Nakon Angelusa
Draga braćo i sestre,
s tugom sam primio vijest o ljudskim žrtvama tijekom prosvjeda koji su izbili posljednjih dana u Kazahstanu. Molim za njih i za njihove obitelji i nadam se da će se što prije postići društveni sklad traženjem dijaloga, pravde i općega dobra. Povjeravam kazahstanski narod zaštiti Gospe, Kraljice mira od Oziornoje.
I od srca pozdravljam sve vas, vjernike iz Rima i hodočasnike iz Italije i raznih zemalja. Posebno pozdravljam grupu iz Frattamaggiorea, blizu Napulja.
Jutros sam, po običaju na Nedjelju Krštenja Gospodinova, krstio nekoliko djece, djecu vatikanskih djelatnika. Sada želim protegnuti svoju molitvu i blagoslov na svu novorođenčad koja su primila ili će primiti krštenje u ovom vremenu. Neka ih Gospodin blagoslovi i Gospa štiti i čuva.
I svima preporučujem: doznajte datum svog krštenja. Kad sam krštena? Kad sam kršten? To ne smijete zaboraviti i zapamtite taj dan kao dan slavlja.
Želim svima ugodnu nedjelju. Molim vas, ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i doviđenja.
