Draga braćo i sestre, dobar dan!
Riječi koje nam Isusu upućuje u Evanđelju ove nedjelje zahtjevne su i djeluju paradoksalno: On nas poziva da okrenemo drugi obrazi i ljubimo čak i neprijatelje (usp. Mt 5, 38-48). Nama je normalno voljeti one koji nas vole i prijateljevati s onim tko nam je prijatelj. No, Isus nas provocira govoreći: ako činite tako „što osobito činite“ (r. 47). Što osobito, izvanredno činite? Evo, upravo to je ono na što vam danas želim skrenuti pažnju, na to: što osobito činite.
„Izvanrednost“ je ono što nadilazi granice uobičajenog, što nadilazi uobičajene prakse i uobičajene kalkulacije diktirane razboritošću. Mi, općenito, nastojimo naprotiv sve imati u redu i pod kontrolom, na način koji odgovara našim očekivanjima: iz straha da nam neće biti uzvraćeno odnosno da ćemo se previše izložiti i potom ostati razočarani, radije volimo samo one koji nas vole, činimo dobro samo onom tko je dobar s nama, velikodušni smo samo s onim tko nam može uzvratiti neku uslugu. Onome pak koji rđavo postupa s nama uzvraćamo istom mjerom, tako smo u ravnoteži. No, Gospodin nas opominje: to nije dovoljno! Mi bismo rekli: to nije kršćanski! Ako ostanemo na običnosti, u ravnoteži između davanja i primanja, stvari ostaju kakve jesu. Kad bi se Bog vodio tom logikom ne bi nam bilo nade u spas! No, na našu sreću, Božja je ljubav uvijek „izvanredna“, odnosno nadilazi uobičajene kriterije kojima mi ljudi živimo svoje odnose.
Isusove su riječi, dakle, za nas izazov. Dok mi nastojimo ostati na uobičajenom koristoljubnom načinu razmišljanja, On od nas traži da se otvorimo onom izvanrednom, izvanrednosti besplatne ljubavi. Dok mi uvijek nastojimo izravnati račune, Krist nas poziva da živimo neravnotežu ljubavi. Isus nikako nije dobar računovođa! Uvijek naginje neravnoteži ljubavi. To nas ne treba čuditi. Da se Bog nije odlučio na tu neravnotežu, mi nikada ne bismo bili spašeni: neravnoteža križa je to što nas je spasilo! Isus nas ne bi došao tražiti dok smo bili izgubljeni i daleko od njega, ne bi nas ljubio sve do kraja, ne bi prigrlio križ za nas, koji ništa od toga nismo zaslužili i nismo mu mogli dati ništa zauzvrat. Kao što piše apostol Pavao „jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti. A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije“ (Rim, 5, 7-8). Evo, Bog nas ljubi dok smo grešnici, ne zato što smo dobri ili kadri nečim mu uzvratiti. Božja ljubav je uvijek prekomjerna ljubav, nikad nije proračunata, uvijek je nesrazmjerna i traži od nas danas da tako živimo, zato što ćemo ga samo tako istinski svjedočiti.
Braćo i sestre, Gospodin nam predlaže da napustimo logiku osobnog probitka i da ne mjerimo ljubav na tezulji računicâ i isplativostî. Poziva nas da na zlo ne uzvraćamo zlom, da se odvažimo na dobro, da se upustimo u rizik darivanja, pa i ako ćemo dobiti malo ili ništa zauzvrat, jer to je ljubav koja polako mijenja konflikte, smanjuje udaljenosti, pobjeđuje neprijateljstva i liječi rane mržnje. Možemo se stoga zapitati, svaki od nas: slijedim li ja u svome životu logiku osobnog probitka ili pak logiku besplatnosti, kao što čini Bog? Kristova izvanredna ljubav nije laka, ali je moguća. Moguća je zato što nam On sam pomaže darujući nam svoga Duha, svoju neizmjernu ljubav.
Pomolimo se Gospi koja je rekla Bogu svoj „da“ bez kalkuliranja i dopustila mu da od nje učini remek-djelo svoje milosti.
Nakon Angelusa
Draga braćo i sestre,
Isusova ljubav od nas traži da se ganemo nad bolnim situacijama onih koji trpe i pate. Posebno mislim na Siriju i Tursku, na tolike žrtve potresa, ali i na svakodnevne drame dragog ukrajinskog naroda i mnogih naroda koji pate zbog rata, siromaštva, neslobode i uništenja okoliša. Toliki narodi… Izražavam u tom smislu blizinu stanovništvu Novog Zelanda, pogođenog posljednjih dana razornim ciklonom. Braćo i sestre, ne zaboravimo one koji pate. Neka naša ljubav bude pažljiva, a milosrdnost konkretna.
Pozdravljam sve vas, koji ste došli iz Italije i drugih zemalja. Pozdravljam hodočasnike iz Ovieda u Španjolskoj, te učenike iz Vila Pouca de Aguaira u Portugalu.
Pozdravljam, nadalje, grupe Katoličke akcije iz Riminija i Saccolonga; vjernike iz Lentiaija, Torina i Bolzana, krizmanike iz Valvasonea i Almenno San Salvatorea, adolescente i mladež iz Tricesima, Lena, Chiuppana i Fino Mornasca, ministrante iz Arcenea i učenike škole Svetog Ambrozija iz Milana.
Svima želim ugodnu nedjelju. Ne zaboravite, molim vas, moliti za mene. Dobar tek i doviđenja!
