Gospina škola naučila nas je da sve zemaljsko može postati slika vječnoga, a to smo doživjeli ovih dana. Naime, nije se dogodilo da je netko od sudionika hodočašća čudom ozdravio i ustao iz kolica, nisu se događala razna druga vidljiva čudesa i znamenja, nisu križevi čudesno spali sa umornih i bolnih leđa, nije se molilo za zdravlje tijela i da ih Bog oslobodi patnje, nije, molilo se za snagu duha, a dogodilo se nešto puno više.
Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju, dogodilo se čudo nad čudesima, čudo srca, mira, vjere i ljubavi. I tome smo bili svi svjedoci, od onih koji su došli do onih koji su ih primili i do onih koji su ih nosili. U njima svima primili smo i nosili Isusa.
Jedno takvo svjedočanstvo - zahvalu, zaprimili smo na naš mail (nadamo se da će ih još biti), u kojem prepoznajemo da pomoću vjere znamo da bolest u Božjem planu služi za neko veće dobro. U vjeri i mi znamo da svaka bolest ujedinjena s
Isusovom boli služi za spasenje duša. A vječno je dobro – najveće dobro.
Ovim je riječima zahvale naša čitateljica i sudionica ovog hodočašća zaključila:
U Međugorju sam se osjećala kao doma, kolica, nekontrolirani pokreti, jauci mog djeteta su bili prihvatljivi. Prihvaćena i ohrabljena. Upravo sam bila na 6. međunarodnom hodočašću osoba sa invaliditetom. 4 dana smo gratis bili prihvaćeni u hotelu Matal. Osoblje i gazdarica hotela je bila fenomenalna. Hvala im od srca za sve i svaku toplu riječ koju su nam uputili. Bog im vratio višestruko i Majka Božja ih nagradila njihovo dobročinstvo.
Hvala svima koji su bili uz nas našim domaćinima, župljanima, hvala Isusu i dragoj Gospi na svim milodarima. Hvala svima koji su održali predavanja, na kojima sam posložila stvari na pravo mjesto i sad lakše se nosim sa svim poteškoćama koje život nameće. Lazar je bio osoba koji je imao posebne potrebe, a Isus ga je posebno ljubio..to sam naučila na ovom seminaru, a ne, nigdje prije.Hvala fra Anti na predavanju.
Međugorje mi je u srcu.
Meni ne trebaju dokazi,
Vjeri ne trebaju dokazi,
Ja ništa nisam tražila iako sam išla s djetetom u kolicima.
Međugorje se dokazalo prihvatilo nas.
Mir i snagu za dalje sam samo ponijela sa sobom, najveći dar.
Hvala na svemu i Bog Vas blagoslovio!
Vidimo se dogodine!
