Fratar Ivo Pavić iz Šurkovca kod Prijedora, liječi i od drugih pošasti savremenog doba, a o čemu najbolje svjedoče stotine hiljada hodočasnika koji već dvije godine ne prestaju da dolaze na njegove mise ozdravljenja u crkvi Presvetog srca Isusova. – Mnogo ljudi je ovdje ozdravilo, ne samo fizički već i duhovno, duševno, porodično… S druge strane, uvijek ima skeptika i nevjernika koji dođu iz znatiželje, a kada ih Bog ozdravi, preobrate srce u molitvi, što nije lako. Istina je i da hodočasnici često padnu na zemlju kada na propovijedi na njih položim ruke, pomazujem ih svetim uljem… Čak i kada se čujemo telefonom, jer i tako djeluje Božija milost. Prije 15 godina imao sam bolesno srce, probleme s kičmom i ravne tabane, ali otkako me je Isus izliječio, iz zahvalnosti sam krenuo za njim. Slijediti Isusa znači ozdraviti. Meni pripada rad, a Bogu slava i čast – tvrdi Pavić.
On ističe da oni koji misle da je šurkovačka molitva šarlatanstvo i biznis, nisu upoznali ljubav Božiju.
– Ako čovjek želi opravdati duhovno spavanje i ravnodušnost, on će napasti bilo šta da opravda sebe. Nikoga ne odbijam, već ga pozovem na bogosluženje da osjeti, učestvuje i oslobodi se. Mnogi dođu na pet minuta da ih izliječim, ali ne želim moliti za nekoga ko se nije obratio, pomirio s Bogom, oprostio… Takav će u neznanju otići kod vračara, čarobnjaka i spiritista, koji su u BiH napravili puno zla, dok psihijatrija i psihologija pomažu, ali ne mogu liječiti kao vjera. Na primjer, zavisnost od cigareta je duhovni problem. Zli duhovi nas tjeraju i na blud, alkohol, drogu i njih se treba osloboditi u ime Boga – objašnjava Pavić.
Za ovog franjevca hodočasnici kažu da je “instrument u Božijim rukama”, a Šurkovac nazivaju krajiškim Međugorjem.
– Iako sam pravoslavka, vjerujem u Ivina čuda. Svake nedjelje mi pored kuće prođe više od 30 autobusa punih ljudi. Vidjela sam gospođu koja je štake ostavila u crkvi, pa sam kod Ive odvela unuka koji se pet godina mučio s bronhitisom. Stavio mu je ruku više glave i sada je zdrav ko dren. Mog sina je žena iz Crne Gore jednom pitala gde je crkva u Šurkovcu, a kada se vraćala, dala mu nešto evra, jer joj je progovorio sin, nijem od rođenja. Pala je na patos crkve, kada je dijete poslije Ivine “radnje” reklo: “Majko, daj vode”. A Ivo svima govori: “Ne liječim ja, već Isus” – priča Tesma Milinković iz Šurkovca.
S druge strane, Milan Topić iz obližnjih Ljeskara kaže da je priča o čudotvornim izlječenjima u Šurkovcu izvikana.
– Po onoj narodnoj da ovce neće preko rijeke, ali kada jedna pređe, sve odoše za njom… Dva-tri puta sam vidio kako fra Ivo drži riječ pred nekoliko stotina ljudi. Međutim, nije logično da svima može da pomogne – kaže Topić.
Stipe Lovrić, Šurkovčanin iz Zagreba, tvrdi da će uvijek biti nevjernih Toma.
– Bio sam prisutan kada je doktorica iz Zagreba bacila štake i kada je čovjek pročuo u 50. godini i zaplakao od sreće. Dakle, ako vjeruješ, ozdravićeš, a fra Ivo kroz molitvu zagovara i liječenje kod pravih ljekara. Doktor je postao doktor jer ga je Bog za to namijenio – ističe Lovrić. I da sve ovo ne bi ličilo na nekakav marketing, da samo lakomisleni ne bi povjerovali, u crkvi Presvetog srca Isusova u Šurkovcu čuvaju se pismena svjedočenja, svakom dostupna, onih koji su dolazili u Šurkovac bolesni, a odlazili kući potpuno izliječeni. Fra Ivo kaže da je Šurkovac mjesto duhovnog preobražaja i ništa više.
Nema vašara
Fra Ivo Pavić ističe da su u okolini crkve potrebni objekti poput prenoćišta za vjernike, gdje bi radili mještani. – Ipak, ne dozvoljavam da se pravi vašar, jer one koji idu za profitom ne zanimaju crkva i molitva. Želim da ovo bude duhovno središte. Ovdje smo na starim temeljima izgradili novu crkvu od priloga hodočasnika, donacija s duhovnih obnova u inostranstvu i prodajom mojih knjiga. Ali tek poslije duhovne obnove, jer da smo prvo gradili crkvu, ne bi nikad bilo ovoga. Ovdje ću ostati ako bude volja Božija – kaže Pavić.
