Voditeljicu hodočašća, gospođu Liettu, upitali smo zbog čega je u Međugorju značajan pad broja talijanskih hodočasnika, a ona je kazala: „Da istina je , talijanskih hodočasnika je puno manje. Nekako nakon ovih godina pandemije, narod kao da se vezao uz virtualni svijet i sigurnost vlastitog doma. Čak i u samim našim župama, malo ljudi ide na stvarnu svetu misu u crkvu, većina ih sada gleda svetu misu na televiziji. Nisu shvatili i ne shvaćaju razliku.
Mi kao organizatori hodočašća im pokušavamo objasniti kako misa na televiziji i stvarna sveta misa nisu ista stvar, to je isto kao da kada si gladan odeš u restoran i stvarno nešto pojedeš ili gledaš sliku hrane na televiziji. Gdje ćeš se nasititi?
Taj neki strah je ostao i prema putovanjima. Kod nas u grupi je jedan bračni par koji ima svoju tvornicu i oni su ponudili platiti sve troškove hodočašća za desetoro svojih radnika. Samo se dvoje odlučilo doći.“
Pri dolasku u Međugorje, a krenuli su 12. 8. ujutro, putovali su 22 sata jer je bila velika gužva na putu (naišli su na par saobraćajnih nesreća), a vratili su se u Italiju u četvrtak 16. 8.
Ovaj put program hodočašća je bio manje složen, tako da se više mjesta ostavi osobnoj i zajedničkoj molitvi i osobnom susretu s Bogom: molitva na Brdu ukazanja i Križevcu, posjeta zajednici Monfortanaca gdje je bila posveta BDM, posjet Majčinom selu i posjet katehezi koju je za hodočasnike imao mons. Cavalli dan prije Velike Gospe u 16.30. sati.
„Posebno me iznenadila reakcija hodočasnika prilikom mogućnosti da svoj život posvete BDM. Hodočasnici su imali strah dati svoj život nekome, da se „predaju“, da se nekom „posvete“. Strah od riječi „Marijin rob ili sluga“. U glavama je taj neki sklop da „žele biti slobodni“, „ne pripadati nikomu, pa ni Bogu ni Gospi“ Ta neka propaganda NEOVISNOSTI; SAMODOSTATNOSTI, LAŽNE SLOBODE.
Ne shvaćaju kako je čovjek stvorenje, stvoreno da ovisi o Bogu. I ako se ne preda Bogu i ne traži njegovu zaštitu, sam se ne može oduprijeti grijehu, a na kraju i onome tko je začetnik grijeha, sotoni. Eto, zato sam željela da ovo hodočašće bude više mogućnost da osobe same susretnu Boga u osobnoj molitvi. Jer lijepo je ići po zajednicama i slušati njihova iskustva vjere, ali postaje uzaludno ako to samo bude slušanje drugih, bez da se radi na osobnom iskustvu susreta s Bogom lice u lice. Tek to nas zapravo mijenja iznutra“ – zaključila je svoju priču gospođa Lietta.
