Dugo smo molili i mama i ja za njegovu ispovijed, ali ja sam molio sa slabom vjerom. Molio sam po zagovoru Svetoga Leopolda Mandića. Također sam dugo pokušavao nagovoriti tatu da se ispovijeda i pričesti. Upetljao sam se u Božji posao i dao mu ispisan veliki ispit savjesti, no to je bio prevelik teret za njega.
Nekoliko mjeseci je prošlo otkada je ozbiljno počeo razmišljati o ispovijedi, no uvijek ga je „nešto sprječavalo“, đavao se pretvarao u branje šipka i prizvodnju šipkovog pekmeza, u proizvodnju orahovca, tjeskobnu brigu o mom bratu, te o trgovini koja je propadala, i slično. Ne želim reći da je sama proizvodnja šipkovog pekmeza i orahovca đavolska, niti je obična briga iz ljubavi od sotone, ali kada to čovjeka zarobljuje i sprječava u djelovanju za Boga tada je to sigurno vražja zamka.
Kad sam prvi puta prisustvovao devetnici za posvećenje blagopokojnog Ivana Pavla II, prikazao sam tu nakanu i još jednu da se očituju čuda po njegovu zagovoru. Osjetio sam u srcu dar vjere da će se tata ispovjediti. Kad sam bio u Brodu kod svojih roditelja prošli vikend, tata se prpremao ići na pokorničku pobožnost, te ispovijed poslije toga.
Bio sam radostan jer sam mislio: „To je to! Hvala Ti Bože što tako brzo djeluješ!“ Međutim, on se vratio s te pobožnosti neispovijeđen i nepričešćen. Bio sam tužan, ali nisam dao razočaranju gušta. Jedino, nisam mogao suzdržati se da mu ne kažem nešto. Kad mi je davao šipkov pekmez rekao sam mu: „Meni nije do ovog pekmeza.“ On me malo čudno pogledao.
Nastavio sam: „Ovaj pekmez, sam po sebi, meni ništa ne znači. Mislim, volim ja pekmez. Ali znam ja da je taj dar izraz tvoje ljubavi prema meni.“ On je potvrdio. „Pa, naravno da je!“. Rekoh: „Tako kao što je taj naoko nevažni pekmez izraz tvoje ljubavi prema meni, sakramenti su veliki izraz Božje ljubavi prema nama.“ Moj tata se s time složio.
Ovaj razgovor je također bio plod vjere koju mi je Bog darovao. Za razliku od prijašnjih neželjenih zastrašivanja ili upornog prigovaranja, ovo je bio govor o Božjoj ljubavi. U subotu poslije ovog vikenda mama mi je javila radosnu vijest da se tata ispovijedio i pričestio. Hvala ti Ivane Pavle II i sveti Leopolde Mandiću, hvala ti Majko, hvala ti Isuse.
duhos.org
