Dobila sam odgovor koji me jako iznenadio, koji nisam očekivala, ali je bio toliko snažan, da nisam mogla nikako drugačije nego odgovoriti – „DA“.
„Međugorje je tvoje mjesto i tvoje zvanje.“ Razumjela sam da je to za cijeli život. Ostavila sam sve i došla živjeti u Međugorje.
Nije mi bilo sve jasno što to znači, nisam znala Međugorje, ni jezik ni ljude, puno toga mi je bilo nepoznato, novo i plašilo me. Tako sam jednog dana došla fra Slavku u suzama i traženju, s pitanjem: „fra Slavko ja ne znam zašto sam tu, samo znam da trebam biti tu.“
Njegov savjet me nosio cijelo vrijeme na početku: „Ako ne znaš zašto te Gospa pozvala, ne brini, ona će ti to u pravo vrijeme pokazati. Ti samo ljubi, živi s ljubavlju svaki trenutak. Svako dobro koje učiniš s ljubavlju je kao jedan korak prema vrhu brda i tako s ljubavlju prihvaćajući sve što dolazi svaki dan doći ćeš do vrha i tamo ćeš sve jasno vidjeti.“
Tako je i bilo. Uz njegovo vodstvo otkrila sam svoje zvanje – darovati svoj život za ostvarenje Gospinih planova mira i njezine nakane.
Fra Slavko nas je sve zarazio svojim primjerom, molitvom i konkretnim djelima ljubavi.
Na kraju jednog seminara posta, molitve i šutnje koji je on vodio, osjetila sam istinsku radost, ljubav i slobodu srca svih sudionika. Shvatila sam da su molitva i post put kojim nas Gospa brzo dovodi Isusu. Rekla sam: “Željela bih da taj put upozna cijeli svijet, i za to se isplati dati život.“
Tada su ljudi iz cijeloga svijeta masovno dolazili u Međugorje ali još nije bilo onih za koje nas je Gospa s ljubavlju pozvala moliti u Fatimi, kad je rekla da molimo za obraćenje tadašnje Rusije.
„Pozivam vas na odricanje za devet dana, tako da se s vašom pomoći ostvari sve što ja želim ostvariti preko tajna koje sam započela u Fatimi“ rekla nam je 25. 8. 1991. i ta je poruka snažno odjeknula u mom srcu.
Tisuće i tisuće su u Gospinoj nazočnosti osjetile Božju ljubav, i dobili odgovor na Podbrdu u molitvi to se dogodilo i meni poželjela sam na nju odgovoriti.
Ponesi moje poruke na istok, siromašnima, posebno tamo gdje nitko ne ide. Idi na istok i pokaži im Svjetlo Isusa preko mojih poruka.“
Fra Slavko mi je dodavao hrabrosti ostvariti taj zov konkretno.
Tako sam 1997. počela obilaziti zemlje bivšeg Sovjetskog saveza - Ukrajinu, Litvu, Latviju, Bjelorusiju, Rusiju, Kazahstan, Sibir... Svjedočila sam po župama, školama, zatvorima, bolnicama, siromašnim selima, dijeleći svima vlastito iskustvo o tome kako nas Gospa vodi Isusu preko svojih poruka i tako u nama započinje novi život.
Pozivala sam ih da i oni dolaze u Međugorje. To nije bilo lako, nisu imali sredstava, dokumente, fra Slavko mi je u svemu tome pomagao – pripremiti pozivna pisma za ambasade, skupiti novac, hranu, osigurati besplatan ili povoljni smještaj za prve grupe hodočasnika.
Bila je to ogromna radost za njega kad su se pojavile prve grupe iz Moskve, Sibira, Ukrajine…
