Iako je prošlo već više od mjesec dana od završetka molitvenog susreta mladih u Međugorju – MLADIFESTA, sjećanja i uspomene još su žive u svima onima koji su ovdje bili ili su program pratili putem interneta. Pa stoga nije naodmet da se još malo podsjetimo kako su to doživjeli oni koji su ipak uspjeli doći, unatoč svim preporukama i zabranama različitih država i stožera. Jedan od „hrabrih“ bio je i NIKOLA ĐUKIĆ, organizator Hodočašća iz Španjolske u Međugorje. Zajedno s obitelji živi i radi u Madridu s povremenim dolascima u Međugorje. Za ovaj Mladifest organizirao je i došao sa grupicom od 16 hodočasnika. O svom iskustvu ovako svjedoči:
„Jako mi je drago što smo uopće uspjeli stići iz Španjolske u Međugorje uz sve ove probleme vezane za korona situaciju. Za mene je ovo vrijeme potpuno neobično jer se u zadnjih jedanaest godina od mog preseljenja u Španjolsku nije dogodilo da prođe više od 5 mjeseci, a da se ne vratim u Međugorje. A sada zbog korone nisam to mogao i već sam izgarao i jedva čekao trenutak kad ću doći. Imao sam potrebu za osobnom molitvom. U onoj pandemiji, zatvoreni u stanu u Madridu, držala nas je obiteljska molitva koja je najveći dar koji smo primili kao obitelj. Ipak, osjećam kako mi je počela trebati moja osobna molitva; jednostavno da budem malo blizu Gospe. I čim su malo otvorili granice, samo sam pogledao svoju suprugu, a ona je znala kako stojim na iglama i prelomila je: „Ajde, idi!“
Ovakav 'prepolovljeni Mladifest' je meni zapravo jako lijep. Ja sam prvi put nakon što puno godina dolazim na Mladifest, neki dan sjedio ispred vanjskog oltara u prvoj klupi. I doživio Mladifest. Dvije krunice, misa, klanjanje… Ja to prije nikad nisam mogao jer kao organizator hodočašća uvijek moraš o nečemu misliti, organizirati, dogovarati… A također Mladifest je događaj na koji obično dolazi puno hodočasnika i moja agencija bi za te datume imala obično veliki broj hodočasnika, tako da su to meni bili dani gužve. Ove godine je ovo što nema puno ljudi bilo uistinu jedan dar. Dar za moju osobnu molitvu, za moj osobni odnos s Bogom i sa Gospom.
Naravno da mi je s druge strane žao zbog svih onih koji nisu mogli doći i prisustvovati, ali opet Bogu hvala zahvaljujući tehnici, ipak ih je puno pratilo Mladifest preko interneta.
Ja sam ovo stvarno doživio kao Gospin osobni dar meni, da budem s njom i da se ja osobno obnovim. Mislim da je lijepo vidjeti i župljane kako prisustvuju programu i lijepo je što su sada imali priliku biti tu, jer ne vjerujem da to mogu činiti kad su u Međugorju prisutne mase hodočasnika, a oni moraju razmišljati o ručku, večeri…
Iskustva mojih hodočasnika su uglavnom pozitivna. Naravno, neki su po prvi puta ovdje pa oni ne znaju kako bi to inače bivalo. Mi smo neki dan otišli moliti na Podbrdo i na Podbrdu nije bilo nikog. I ja se trudim objasniti njima koliki je to dar biti ovdje na datum 2. kolovoza i popeti se na Podrdo u miru, bez gužve i žurbe, da tebe nitko ne ometa, da ti nikog ne ometaš, posvetiti se molitvi… A oni me gledaju u čudu! A oni koji su već bili tu i znaju kako je prije bilo, su vrlo zahvalni na ovakvoj situaciji da nema puno ljudi i da se molitva može tako produbiti.
Također mislim da unatoč manjem broju hodočasnika i prepolovljenom programu DUH MLADIFESTA ne nedostaje. Taj jedan polet, pjesma, radost… nešto što se inače na Mladifestu osjećalo, opet je tu i opet se osjeti. Što znači da taj DUH ne ovisi od broja, da li nas ima 5 ili 500 ili 50 000. Duh Mladifesta je prisutan i svi ga osjećamo zato što je Gospa uvijek tu.“ – zaključuje Nikola.
Paula Tomić/medjugorje-info.com
