Evo njezinog svjedočanstva:
''Na Mirogoju je ležao pokopan od 1965. do 1970. godine. 15. prosinca 1970. godine prenesen je ovamo dolje u kriptu. Ja sam sudjelovala na tome prijenosu. Na Mirogoj sam došla po pozivu, službeno. Nisu mogli kod toga biti prisutni svi koji su htjeli. Iako nije bilo oglašeno, ipak se saznalo kada će to biti na Mirogoju. Došlo je više ljudi, ali ih nisu puštali blizu. Kad sam ja došla, lijes je već bio izvađen.
Čekalo se dr. Carića koji je tu bio u ime medicinske službe. Kad je on došao, naredio je da se otvori kapsula. Ona je inače bila izvađena iz onoga vanjskog lijesa. Lijes je, koliko znam, bio položen na drvene daske na dnu groba, a i pokriven je bio daskama. Na taj je način nekako bio dodatno zaštićen. To međutim ništa nije koristilo. Voda je prodrla u kapsulu. I kad su je izvadili, ona je bila puna vode. Sve je bilo zamuljano tako i prozorčić koji je bio na kapsuli. Kapsula je bila napuhana. Voda je iz nje curila, ali nedovoljno brzo. Stoga je jedan od radnika krampom načinio veću rupu kako bi voda iscurila. Nakon toga je otvorena kapsula.
Ja sam vidjela njegovo tijelo. Fra Ante je bio prepoznatljiv. Imao je kapucu na glavi. Više sam gledala na gornji dio. Zanimala me je glava, poprsje. Vidjela sam ruke koje su bile jedna preko druge ne više pravilno prekrižene, nego su se malo već pomakle. U rukama je imao križ, a bila je i krunica ne toliko lijepo prepoznatljiva nego više samo u dijelovima. Vidio se gornji dio habita na kojemu je bila štola. Radnici su uzeli tijelo i premjestili ga iz te kapsule u novopriređeni sanduk koji je ondje čekao. Uhvatili su ga za noge i, čini mi se, za ramena. Tako su ga prenjeli u drugi lijes. Tijelo je bilo posve čitavo.
Na neki način to nismo očekivali jer se obično događa da se pojedini djelovi, glava i udovi, odvoje. On je bio posve čitav.
Znam da nam je poslije bilo žao što mu nismo nekom vlažnom krpom obrisali lice koje je bilo muljavo od blatne vode. Toga se nismo sjetili, a nismo ni bili pripravni za to. Kako ga je bilo teško staviti u novi lijes, jer je bio savinut u leđima, stavili su ga onako malo više na bok - u stranu, desno, pa ga je grobar malo pritisnuo lijevo rame. To nije bio neki jaki pritisak. Ništa se nije slomilo ili puklo. Tako su ga zapravo blago položili i zatvorili lijes. Utvrdili smo dakle da je to tijelo fra Ante. Ovaj je novi lijes bio zalotan. Ja sam poslije toga išla zajedno s doktorom Carićem u crkvu, a fra Roko je išao s furgonom koji je vozio lijes s fra Antinim tijelom. Mi smo išli iza furgona. Sasvim je sigurno da je upravo lijes dovezen u kriptu crkve Gospe Lurdske.
Crkva je bila puna ljudi. Bio je pripremljen kameni sarkofag u dnu kripte s desne strane gdje se i danas nalazi. Lijes je položen u taj sarkofag, bio je poseban obred, misa i ostalo što se u toj prilici radi.''
Dr. Neda Hrčko, dio svjedočanstva pred Dijacezanskim sudištem 28. siječnja 1995.
