Želim sa svima vama ukratko podijeliti svoje svjedočanstvo. Naime ovo je bilo moje prvo hodočašće u Međugorje koje je počele tako da sam sva izgubljena sjela u autobus i vidno potresena, sva u nekom grču i nekim kamenom na srcu (uz to imam i problema sa debelim crijevom) i mislim si dragi Bože kako ću preživjeti i sjediti 8 sati u autobusu.
Samu sebe uvjeravam da ništa ne očekujem od ovoga hodočašća, idem samo zahvaliti dragom Bogu i Majci Mariji što sam i dalje živa nakon 14 operacija (umjetni kuk i za Uskrs sam operirala karcinom jajnika). Trenutak u kojem sam osjetila oslobođenje od mojih strahova osjetila sam u molitvi svete krunice. Suze su tekle,u potocima, same od sebe. Molila sam iz sveg srca i nakon molitve krunice osjećam takvo olakšanje, nema više kamena na srcu, nema stresa, opuštena sam i uživam u putovanju, pjesmi i molitvi.
Krećemo na Križevac, pogledam prema vrhu na kojeg se moram popesti, staza teška i strma, k tome još idemo po mraku i sve si mislim "kako ću".
Kažem sama sebi "nema šanse da dođeš gore "...krenula, hodam i penjem se, pjevam bez problema, molim se,ne osjećam kamenje pod nogama, ne osjećam uzbrdicu! Neka sila me vuče dalje i dalje,dalje nego što mogu vidjeti, nema umora, nema boli, nema straha u srcu, samo radost i veselje.
I eto nas, nakon par sati na vrhu kod Križa, kod naše Majčice majke... radosti i veselju nema kraja! Spuštamo se nazad po mrklom mraku, svijetlimo lampama, znoj curi niz lice, nema umora samo sila koja ti daje snagu i govori ti "ti to možeš, idemo dalje". Nakon povratka u sobu pomislila sam"dragi Bože što ću sada, debelo crijevo mi je sigurno u takvom stanju da ću morati potražiti liječničku pomoć. Pošla sam se otuširati a kad ono šok! Nema, nestalo sve. Kao da nikad ništa nije niti postojalo!
Ja sam ozdravila.
Hvala jednoj meni jako dragoj osobi koja me vodila na ovo hodočašće. Što me je bodrila, što me obasipala svojom iskrenom ljubavi, što me podržavala i najbitnije od svega, nije me osuđivala! Mislim da je dragi Bog nju odredio da bude moj vodič i bude uz mene. Veliko joj HVALA na svemu! Nikada te neću zaboraviti i sljedeće godine idem opet i voljela bih da si opet moj vodič!
