S tim ciljem Vam i ja želim reći nekoliko stvari, vođen Duhom Svetim, pokušat ću skratiti, ali opet vas ne želim zakinuti ni za slovo. Na Hvalu i Slavu Bogu Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Svoje razmišljanje ću vam približiti kroz moj odnos sa Bogom. Sve je počelo dok sam bio predškolskog uzrasta, prije svega želim vam reći da sam odrastao u obitelji koja je u mene usadila vjeru u Isusa Krista i Crkvu. Odrastao sam sa bakom, didom, mojom majkom i sestrama, oca nisam upoznao, jer nas je napustio.
Obavezna je bila sv Misa u našoj obitelji. Jako sam zavolio Crkvu i samostan pokraj Crkve, toliko da sam jako rano počeo ministrirati u Crkvi, sa časnim sestrama praviti Hostije, odlazio sam na ministrantske sastanke, jedan bitan koji mi je ostao u sjećanju je odlazak u Đakovo(što će kasnije igrati veliku ulogu u mom obraćenju, jer sam tamo u katedrali gledao film o Ukazanju Djevice Marije u Lurdu, tada sam joj pod dojmom posvetio svoj život i zamolio je da me približi Isusu).
Tražite i dat će vam se.
Ne pamtim točno kada osjetio sam duboko u sebi poziv. Radosno sam objavio svima da ja želim postati svećenik. Čvrsto sam vjerovao u to i moja je obitelj bila presretna. Prolazile su godine, došla na red moja sv.Pričest. Tako sam se radovao tom danu,časne su nam sašile haljine u kojima smo svi bili isti(nije bilo bogatije,niti siromašnije haljine)sve je teklo kako treba. Dan prije moje prve ispovijedi, na kućnu adresu je stiglo pismo mojoj majci. U njemu je Crkva odobrila prijedlog za razvod SVETOGA CRKVENOG BRAKA. Bio sam premali (možda) da bih sve to shvatio, ali sam tada u suzama odlučio da ja ne želim biti svećenik Crkve koja čini ono što Bog ne želi. Jer Bog reče:što Bog združi čovjek neka ne rastavi.
To sam ispovjedio svom dobrom starom svećeniku, primio sv Pričest i nastavio sa životom. Nakon tog bitnog događaja odselio sam se sa majkom na selo. Išao sam i dalje u Crkvu i molio Boga sa istim žarom. No odrastanje na selu uz puno djece koja nisu tako često boravila u Crkvi mene su odvela krivim putem. I dalje sam išao u Crkvu ali sam počeo jako griješiti. Rastao sam a samnom i moji grijesi i udaljavanje od Krista. Puno toga se dešavalo ali sam se ja uvijek vraćao Bogu, barem u molitvama pred spavanje, nedjeljom na Misi. Bog nikada ne odustaje, Bog nas uvijek zove sebi. ZAPAMTITE TO!
Nakon završene srednje škole došao sam u glavni grad gdje sam počeo raditi. Moj cimer je jedan dan donio knjigu sa posla(radio je u jednoj tvornici sa čovjekom koji je bio fratar). On je čitao knjigu i ja sam ostao šokiran(cimer nije bio pobožan,niti je čitao knjige). Knjiga se zvala SVJEDOČANSTVO dr. Gloria Polo. Ja sam ga naravno ismijao i otišao spavati. Ujutro sam prije posla pročitao knjigu od početka do kraja. Bog mi je nešto poručio, TU sam, POKAJ se. VOLIM TE.
Od toga dana sam se postupno vraćao mojem Bogu, koji mi je danas na prvom mjestu u životu. No to nije sve postoji nešto o čemu ću vam pisati i zatražiti vas mišljenja,reći vam ono što nam Krist govori i što mi se dogodilo unazad tri tjedna. Do tada Bog Vas Blagoslovio i čuvao.
Anonimno!
