Malo tko u medijima svraća pozornost da se kroz različite oblike pobožnosti vjernici pripremaju početkom crkvene godine u predbožićno vrijeme za Kristov dolazak. Iako se u posljednje vrijeme rjeđe prakticira, još mnogi vjernici u adventu imaju dane posta i odricanja od konzumiranja određene vrste hrane. Kako je nekoć nemrs bio u sve radne dane adventa, ovisno o običajima među vjernicima još se zadržala i ta praksa. Kvatre odnosno prosni dani u adventu i dalje se u brojnim obiteljima poštuju.
U dane adventa kad predbožićna komercijalizacija dominira u javnosti, duhovna strana kroz molitvu, premda često nezapažena želi odgovora tim izazovima.
Hrvatske adventske pjesme nastale na zornicama
Posebna pobožnost gaji se kroz mise zornice u svim krajevima Hrvatske. To su mise koje se slave u adventu u ranim jutarnjim satima u svitanje dana. Najčešće se slave u šest sati ujutro, a ima župa koje to čine sat ranije ili kasnije.
Te mise imaju i pokornički značaj, jer vjernici moraju ustati rano da se stigne u crkvu i četverotjednoj pobožnosti odriču se sna.
Mise zornice svoj početak imaju još u srednjem vijeku. Kroz slavlje tih misa narod je stvorio posebne adventske pjesme, pa tako i vjernici u hrvatskom narodu. I one su plod hrvatskoga vjerničkog duha, bogate sadržajem, jer prepjevaju proročanstva biblijskih proroka o Kristovu dolasku, a napose opjevaju ulogu Djevice Marije nazivajući je najljepšim imenima zbog njezine majčinske uloge u Isusovu dolasku. Isusova majka je uz pokornika sv. Ivana Krstitelja glavna osoba koju Crkva predstavlja kao vodiča u božićnoj pripravi. Ona pokazuje da za Božić Bog dolazi čovjeku ali da i Bog očekuje čovjekov dolazak. To se zorno vidi iz hrvatskih crkvenih pjesmarica 17. i 18. stoljeća koje sadrže brojne adventske pjesme, dok pjesmarice 19. stoljeća donose manji broj adventskih pjesama.
Zornica ispuni crkvu
U većini župa diljem Hrvatske za vrijeme zornica crkve su ispunjene. Tako je i s većim dijelom zagrebačkih župa. Mise zornice posjećuje otprilike prosječni broj vjernika koji redovito pohađaju nedjeljne mise. Tako u istočnom dijelu zagrebačkog predgrađa u nedovršeni pastoralni centar u župi Svih svetih u Sesvetama svaki dan na misu zornicu dolazi od 700 do 800 vjernika. U još dubokom mraku zimskog doba po hladnoći, kripta pastoralnog centra ispuni se do posljednjeg mjesta. Misa se ni po čemu ne razlikuje od nedjeljne. Štoviše, članovi zbora na čelu sa svojim orguljašima predvode pjevanje. Ministranti su uključeni, a na zornicu dođu brojni učenici prije odlaska u školu.
Komentirajući dolazak svojih župljana na zornice, sesvetski župnik Stjepan Vuglovečki ističe da dolazi u prosjeku onoliko vjernika koliko dođe na redovitu nedjeljnu jutarnju misu. Većina onih koji krenu na zornice idu kroz sva četiri adventska tjedna. To je na neki način duhovna obnova cijele župe. »Zornice su jako posjećene u našoj župi i vjernicima je stalo do njih«, ističe župnik Vuglovečki. »Mnogi se u to vrijeme ispovjede, a bude puno i pričesti tijekom adventa. Tako u predbožićnom vremenu u župi sakramentu pomirenja pristupi oko 3500 do 4000 vjernika. To je za gradsku župu koja ima oko 13.500 vjernika, od 20 tisuća stanovnika solidna brojka.« Na redovite nedjeljne mise u Sesvetama dođe do tri tisuće vjernika. Među njima je velik broj djece koja dolaze i na zornice.
Dan započinju u susretu s Bogom
Među brojnim vjernicima već nekoliko godina na zornice dolazi i bračni par Mira i Dragan Logarušić. Ističu kako im je to stanovita duhovna godišnja obnova. S druge strane, daje im snagu za cijeli dan. »Prije rata živjeli smo u Šidu. Kao vjernici išli smo redovito, ali tamo nije bilo zornica«, svjedoči 44-godišnji ekonomist Dragan. »Kako smo išli redovito u crkvu na nedjeljne mise, došavši u Zagreb krenuli smo i na mise zornice. U početku je to bilo rjeđe. Tada nam je bilo rano, jer valjalo se odricati spavanja. A s druge strane i djeca su bila mala pa ih je teško bilo voditi u crkvu, a nisu mogli ostati sami. Postupno su nas zornice sve više i više privlačile i sada je skoro nezamislivo započeti dan bez mise. Zornice su vrlo lijep običaj koji treba podržavati i promicati među vjernicima. I to je jedan od pokazatelja da suvremeni čovjek traži nešto duhovno, sadržajno, vrijedno. Sada je na Crkvi da odgovori njegovim potrebama. Smatram da i tradicionalne vrijednosti na suvremen način mogu biti primamljive. Dovoljan je podatak da osamsto ljudi dođe jutrom na misu u šest sati. To nisu samo stariji i djeca. Velik broj je onih radno sposobnih koji upravo svoj radni dan započinju misom. Na putu prema poslu dodaju još sat vremena više koji odvoje za svoj osobni susret s Bogom. Od toga nema ništa ljepše. Na taj način čovjek dan započne s misom, susretom sa živim Bogom. To je vrhunac kršćanskoga slavlja. Što može biti više od toga da se u jutarnjim satima vjernik Bogu zahvali i preporuči za taj dan koji je pred njim.« Nakon mise Logarušići odlaze na svoje obveze. Spremaju djecu u školu, zatim odlaze na posao, supruga Mira kao trgovac ide na kiosk, a Dragan u ekonomat Vojnog ordinarijata.
Prije posla vjernici navrate na misu zornicu
I u drugim zagrebačkim župama za vrijeme zornica crkve su dupkom pune. Tako u ispunjenoj crkvi sv. Jeronima u zagrebačkom Maksimiru svako jutro dio mješovitoga župnog zbora predvodi pjevanje. Među njima je i Milan Pinjuh koji u zboru u ranim jutarnjim satima pjeva na svim zornicama kroz četiri tjedna. Ističe da mu pjevanje na misama pričinja sreću, uveseljava ga i čini mu dan radosnim. »To doživljavam na poseban način jer je u rano jutro moj susret s pravim prijateljem«, kaže Pinjuh. »Na zornice dolazim otkad znam za sebe. Ja sam Širokobriježanin, a kod nas su franjevci uvijek imali zornice. Na njih smo išli skupno. To je bila radost za sve nas. Zornice su uvijek bile jako posjećene.« Pinjuh ističe da se kroz zornice vidi i doživi iščekivanje Isusovo, najava i dolazak Božića. To se vidi u svim crkvama gdje se slave mise.
Premda je iz druge župe, na svim zornicama u crkvi sv. Jeronima sudjeluje Božena Rončević koja kaže: »Započinjane dana s Isusom nešto je najljepše što se može vjerniku priuštiti. To je poseban ugođaj u predblagdanskom ozračju. Meni osobno to približava Božić. Čini mi posebni duhovni ugođaj. Na zornice dolazim iz druge župe i želim se na taj način, što više mogu približiti Bogu. To je moja mala duhovna priprema za Božić. Kod nas nije bilo zornica, jer mjesto gdje sam rođena, Stolac, nedaleko od Senja, nema crkve. U njemu se nalaze samo dvije kuće. Otkad sam u Zagrebu, redovito idem na zornice«, svjedoči Božena Rončević.
Župnik župe sv. Jeronima Ivan Filipčić ističe da svaki dan na misu zornicu dođe oko 250 vjernika. Za vrijeme mise dio župnog zbora predvodi pjevanje. Kako se crkva sv. Jeronima nalazi u blizini većeg križanja uz maksimirski park, veći dio vjernika navrati u jutarnjim satima u vremenu kad su u prolazu u grad i kad polaze na posao. Tako crkva bude puna svako jutro u vrijeme slavljenja zornica.
Zornice produbljuju i oplemenjuju zajedništvo
U filijalnoj crkvi sv. Terezije Avilske na Čretu, koja pripada župi Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo u Remetama, mise zornice služe redovnici karmelićani koji opslužuju tu župu. Za duhovnu skrb Čreta zadužen je župni vikar o. Anto Knežević koji navodi podatak da podjednak broj vjernika sudjeluje u zornicama i na nedjeljnim misama. Kako Čret spada među novija zagrebačka naselja, brojni među njima donijeli su taj lijepi običaj iz svoga rodnog mjesta pa ga ondje samo održavaju i dalje razvijaju. O. Knežević kaže da na zornicama bude redovito oko 120 vjernika, a toliko ih bude i na jednoj od dvije nedjeljne mise.
»Zornice podgrijevaju živu zajednicu, oplemenjuju i obogaćuju ono postojeće«, kaže o. Knežević. »Na zornicama se produbljuje zajedništvo s Bogom i događa novo zajedništvo među vjernicima međusobno. To potvrđuje praksa. Vjernici se upoznaju i to zajedništvo šire izvan crkve. U današnjem društvu to je vrlo važno, jer je čovjek često osamljen i nalazi se na vjetrometini društvenih zbivanja koja ga u mnogo čemu krivo određuju.« O. Knežević navodi da na zornice redovito dolaze i ministranti kao i nedjeljom, zatim pjevači. Ističe da su posebno aktivni mladi i djeca.
Sviranje i pjevanje na misama na Čretu redovito vodi Ljiljana Hoborka, profesorica teorijsko-nastavničkog smjera glazbene škole. Radi kao vanjski suradnik za Državni zavod za statistiku. U svojim doživljajima zornica ističe kako je lijepo kad u ranim jutarnjim satima dok je još mrak cijela kolona ide prema crkvi. I nitko od njih nije nezadovoljan. Svi su sretni. Orguljašica i župna katehistica na Čretu Hoborka navodi da svira za vrijeme mise redovito svako jutro. »Na zornice idem otkad su počele ovdje na Čretu, dakle prije nekoliko godina«, kaže katehistica Hoborka. »Dok tu nije bilo zornica, znala sam poći u grad na zornice. Odrasla sam u Lepoglavi. Uvijek me uveseljavalo predbožićno vrijeme. Sve je drugačije kad se u miru i tišini posvetim Bogu.« Na zornice dolazi i 85-godišnja Dragica Bingula. Ističe kako rado ide na zornice i da ne propušta nijedan dan.
Nevenko Pešorda živio je u Slavoniji do prije tri i pol godine. Sa suprugom i četvero djece živi na Čretu. Redovito svi idu na zornice. »Živio sam u Slavoniji u Donjim Andrijevcima i tamo sam redovito išao na zornice«, svjedoči Pešorda. »U župi Donji Andrijevci zornice su jako posjećene. To je nešto posebno, taj početak novog dana i priprema za Božić. Oduvijek mi je to bilo nešto posebno, jer sam na zornice išao još kao dijete. Što se ranije dignem, imam duži dan. Kad se k tome stignem još pomoliti, onda je sve drugačije. A misa je vrhunac kršćanskoga života.«
