Ispovijedao sam danas u Međugorju. Nekih dva sata oko 5-6 ljudi. Većina kaže da su jedva došli i nakon dugo vremena. Poslije sam išao čvaknut komad pizze i colu. Zdrav život prije svega. Zatim na klanjanje.
Đavao mi je krenuo govoriti kako je uspio sav svijet zavesti. Rekoh mu da pobjeđujemo. Nasmijao se i pitao me kako? Rekoh mu - premoćno! Zašutio je. Ubrzo mi je rekao - zar nisi vidio očaj ljudi u ispovijedaonici. Odgovorih mu - Nikako i nikada! Vidio sam poniznost i raskajanost. Ono što ti ne razumiješ jer nemaš. To je tvoj poraz i to dobro znaš. Ne pravi se lud.
Poludio je i nabrajao sva zla koja je uradio u svijetu. I pun oholosti pitao me što kažem na to? Kazah, dobro, jak si ali pogledaj ove ljude oko nas. Čuješ li ovu tišinu? Osjećaš li ovaj mir? Zarežao je ali još nije otišao. Nastavio sam ga mučiti govoreći duhom u molitvi -
Pobjeđujemo premoćno jer smo sa moćnim Bogom. Jel se treseš? Pitao si kako? Ovako! Vidiš pokaznicu? To je Onaj koji te je pobijedio. Na križu, tamo gdje si mislio da si pobijedio, tamo te je pobijedila Božja ljubav. Tu je! Živ je! Sa nama je! Nemaš kuda, zar ne? Vidiš ove ljude oko sebe?
Pobjeđujemo bez puno riječi i vanjske borbe. U tišini i miru. U molitvi. U jedinstvu s Bogom. Pobjeda je gdje je Bog. Ovi ljudi te se ne boje. Jer vjeruju i mole. A sada se gubi. Došao sam razgovarati s Bogom i prenijeti Mu pozdrave. Obavijestio sam te a Isus ti je obećao - kraj ti je blizu. Nemaš još puno vremena. Zato si lud. Tu je i Marija.
Tada je zaurlikao i nestao. Na ime Marijino potpuno je izgubio volju za dalje. Nastavili smo klanjanje. Oni ljudi koji su plakali u ispovijedaonici, sada su bili u miru, u nebu. Sa svojim Bogom, sa Isusom i Marijom. Nema straha, ne bojte se. Bog je s nama. Bog pobjeđuje. Premoćno!
