Neka djeca imaju užasan početak života, ali u njima živi pravi borac koji im može pomoći prebroditi poteškoće i inspirirati
druge. To je slučaj i s Erniejem Gawilanom, prvim filipinskim osvajačem zlatne medalje na Azijskim para igrama, piše Aleteia.
Impresivni mladi sportaš preživio je pokušaj pobačaja i uslijed njega ostao je bez obje potkoljenice i nerazvijene lijeve ruke.
Da stvar bude gora, nakon njegova rođenja otac je napustio obitelj, a majka mu je umrla od kolere samo pet mjeseci kasnije. Ostao je siroče, a njegov djed preuzeo je brigu o njemu.
Kad je imao devet godina, upoznao je poslovnog čovjeka Vicentea Ferrazzinija koji je potaknuo Erniejevog djeda ga pošalje u Centar Gospe od pobjede za obuku osoba s invaliditetom. Tamo su se o njemu brinule sestre Maryknoll iz Svetog Dominika.
Budući šampion u plivanju
Nakon što je stekao osnovno obrazovanje, Ernie je postao domaćin u vjerskom centru za obuku. I tu je zapravo započela njegova plivačka karijera.
“Sigurno sam bio dobar plivač, čak i u majčinoj utrobi, jer sam preživio pobačaj”, rekao je Gawilan.
Plivač je također objasnio da je tijekom djetinjstva trpio mnogo maltretiranja zbog svojih fizičkih razlika. Ipak, kako je rekao: "Kada sam u vodi moj fizički nedostatak nije bio vidljiv... izgledam kao normalna osoba."
Trener plivanja, Jude Corpuz, uočio je njegove talente i zamolio ga da se pridruži plivačkom timu osoba s invaliditetom.
Od svog prvog sportskog nastupa na Filipinskom olimpijskom festivalu 2008., Gawilan se nastavio natjecati na daljnjim međunarodnim natjecanjima, gdje je osvojio niz medalja.
Kako je istaknuo u filmu “Gawilan”, koji govori o njegovom iskustvu sa zlostavljanjem i plivačkoj karijeri, Ernie je kazao da je uz ljubav i podršku ljudi oko sebe uspio preboljeti sram koji je osjećao zbog svoje fizičke različitosti i izaći iz svoje ljušture.
“Postoji svrha za nas u ovom svijetu. Moramo biti borci u životu”, naglasio je.
Nedavno je na društvenim mrežama objavio kako ‘punom parom’ trenira za Paraolimpijske igre u Parizu 2024.
“Svakog dana radim sve više kako bih pomaknuo granice mogućeg – kako na terenu tako i u svojoj zajednici”, naglasio je Gawilan.
