Jedanaest godina nakon tog čuda sveta Maravillas i dalje pokazuje svoju prisutnost u Argentini te jednu posebnu zaštitu prema Manuelu Vilaru, koji u trenutku pisanja ovog članka ima dvanaest godina (a danas, 2020., ima dvadeset i dvije).
Dana 22. kolovoza 2009. godine Manuel je, kao gotovo svake subote, odlazio s prijateljima i jednom gospođom koja ih je pratila u vjerski centar Don Orione gdje bi se igrali i bavili sportom.
Tog je dana Manuel sa sobom ponio letećeg zmaja kako bi ga s prijateljima puštao na vjetru. Zmaja je napravio Manuelov prijatelj koji je na konopac igračke prikvačio žicu, s namjerom da konopac bude što duži. Nakon što su se jedno vrijeme igrali sa zmajem, dječaci su ga zavezali za stablo. Kada su ga ponovno htjeli uzeti, Manuel je potrčao ispred drugog dječaka te je počeo odmotavati konopac.
U tom je trenutku zadobio strašan električni udar budući da se zmaj zapetljao za visokonaponski kabel. Preko žice, koja je bila prikačena na zmaja, u Manuelovo tijelo ušlo je oko 380 kilovolti struje. Gospođa koja je pratila dječake u tom je trenutku začula zvuk eksplozije nalik na pirotehničke rakete. Kasnije je zbog tog događaja pretrpjela nekoliko dana u stresu i strahu.
Djeca su počela vikati kako iz Manuela izlaze iskre te snažni miris paljevine. Manuel kaže da se samo sjeća jarke svjetlosti i ničeg više. Bio je u nesvjesnom stanju te je izgledalo da je pretrpio srčani udar. Osobe koje su se zatekle u blizini svjedoče da su ostala djeca plakala i klečeći molila. Jedan se dječak molio svetoj Maravillas od Isusa za zdravlje svog prijatelja. Zahvaljujući Božjoj providnosti gospodin koji se zatekao blizu brzo je priskočio u pomoć te je izveo reanimaciju dajući Manuelu umjetno disanje i masažu srca. Nakon toga brzo ga je prevezao u bolnicu San Blas.
Bila je to ista bolnica u kojoj je Manuel bio zaprimljen nakon što se, kao malo dijete, ugušio u bazenu. Baš kao i tada, primio ga je isti liječnik La Barba te iste medicinske sestre. Poslije su ga prebacili u bolnicu San Roque u Parani.
Kada su djetetovi roditelji, Manolo i Alicia, saznali što se dogodilo, bili su u nevjerici. Javili su im da pođu u bolnicu jer se Manuelu dogodila velika nesreća. Alicia je kasnije ispričala kako je osjećala jednu vrstu unutarnjeg mira jer je znala da sveta Maravillas čuva njezina sina.
Otac Manolo je samo ponavljao: „Ne, ne opet…”. Kada su stigli pred bolnicu, Alicia nije mogla smoći snage da iziđe iz automobile jer su joj se tresla koljena. No netko im je brzo viknuo da je dječak dobro. I zaista, kada su roditelji došli do njega, Manuel je bio pri svijesti i osjećao se dobro. Ostao je na bolničkom promatranju do idućeg dana, 23. kolovoza.
Priključili su mu infuziju, ali on je što prije želio otići iz bolnice te je, kad nitko nije gledao, učinio da kapi infuzije što brže protječu, kako bi što prije išao kući. Srećom, njegova je majka to brzo primijetila te je stala na kraj Manuelovu nestašluku. Dječak je na rukama i nogama imao opekotine. Struja je prošla čitavim njegovim tijelom te je izašla kroz čarape i cipele na kojima su se stvorile pukotine.
Manuel je nakon tog događaja rekao majci da samo želi biti poput ostale djece jer se vijest o njegovu ozdravljenju brzo proširila u argentinskim medijima pa se tako pojavio na televiziji i u novinama te su ga ljudi počeli zaustavljati na ulici.
U četvrtak, 27. kolovoza, liječnici iz najpoznatijeg Instituta za kardiologiju u Buenos Airesu prepoznali su ga, pregledali i potvrdili da je savršeno zdrav te da neće imati nikakvih zdravstvenih posljedica. Manuel se gotovo ničeg ne sjeća. Kaže samo da je vidio kao da mu je pred očima prošao film o njegovu životu te da je u trenu spoznao sva svoja djela, dobra i loša. U Institutu za kardiologiju liječnici nisu mogli vjerovati da je pretrpio strujni udar od 7000 kilovata. Zaključili su da ne postoji znanstveno objašnjenje kako je dječak to uspio preživjeti.
*Izvor teksta i fotografije: Bosonoge karmelićanke iz samostana Corpus Christi, Buenos Aires, Argentina, objavljeno u časopisu „Santa Maravillas de Jesus”, br. 158, god. 2010.
