Posljedice nakon mojeg moždanog su gotovo zanemarive, nije ostalo velikog fizičkog traga. Problem mi je činila kronična nesanica, koja me pratila 5 godina, u tolikoj mjeri da niti nakon tjelesnog oporavka nisam mogla spontano usnuti. Koristila sam svaku večer razna pomagala u smislu Persena, blagog biljnog sedirajućeg sredstva, jer sam se težih pomagala te vrste čuvala bojeći se ovisnosti.
Ali dug je to period pa organizam razvije toleranciju na ta sredstva, a to me počelo pratiti u zadnjih mjesec dana očitujući se kroz konstantnu nesanicu, lak i isprekidan san, nakon kojeg sam ustajala umornija nego prije. O Pokretu Božanskog milosrđa do neki dan nisam znala apsolutno ništa. Sram me je priznati da nisam znala puno niti o Božanskom milosrđu osim onog osnovnog, da se taj blagdan svetkuje na „Mali Uskrs“, a prijateljice iz molitvene udruge poučile su me da se za taj blagdan priprema devetnicom Božjem milosrđu.
Učile su me i da je tog dana nebo otvoreno za sve a osobito za grešnike koji se pokaju, ispovjede i prime sv. Pričest. Poticale su me da je poželjno i potrebno častiti čas Milosrđa, ali tu pobožnost sam samo ponekad prakticirala, koji put moleći samo molitvu, koja se moli u 15 sati, a ponekad, iako rijeđe i krunicu Božanskog milosrđa. Devetnicu sam molila i ove godine , ali ni tada nisam bila svjesna koliko blago imamo u Milosrdnom Isusu, i koliko je za cijeli svijet i svakog od nas milostima bogata krunica Božanskog milosrđa.
Desetak dana prije Velikog petka, brat u Kristu iz Splita poštom mi je poslao dar za Uskrs, molitvenik Milosrdni Isus! Poslao mi ga je kako bismo se zajedno mogli devetnicom pripremiti za blagdan Božanskog milosrđa. Na blagdan sam naravno bila na misi, ali na misi nije nažalost bilo govora o ovom velikom blagdanu. Dan nakon blagdana, kod nas je bila sahrana jednog svećenika porijeklom iz grada.
Sahrana je bila u 15 sati. Potaknuta “nečim“, odlučila sam ne ići na groblje, nego samo na misu zadušnicu. Ostala sam kući i ne znam zašto odlučila izmoliti krunicu Božanskog milosrđa. Prije nego sam počela moliti, opet poticaj od „ nekog“, pomislila sam, zašto ne bih kad već molim milosrđe za dušu njegovu, molila i za sebe, za ozdravljenje moje nesanice?
I tako sam molila: “Isuse najprije Te molim budi blag duši ovog svojeg sluge, a molim Te i za sebe ozdravi moju nesanicu, Isuse ja se uzdam u Tebe i vjerujem Ti da ću veceras spavati i idem odmah baciti tablete u koš za otpatke!“ Ujutro sam se probudila u praznom stanu, stariji sin otišao je na posao,a mlađi u školu.
Pojma nemam kad su otišli. Sjela sam i u čudu gledala, samo sam srcem govorila: Isuse,hvala Ti, ljubim te svim srcem, Ti si fenomenalan, ozdravio si me! Kako da Ti zahvalim?
