Kako mi lijepo „sjeda“ na dušu subota! Radujem se suboti, jer slijedi nedjelja, i odmor…. Subota uvijek počinje osmijehom, jer se ima tako puno vremena za….. svašta!
Meni je subota uvijek bila lijepa najprije zato što je to Gospin dan. Ne znam točno odkad, mislim oduvijek smo se Gospa i ja našle bliskima, dragima, nekako intimnima, tako da sam joj u mislima, molitvama i Zdravomarijama mogla reći ono što se nikom i nikada ne bih usudila, ili ne bih ni htjela povjeriti. Gospa i ja smo tako postale „frendice za sva vremena“. I kao prava, odana mlada „frendica“, u znak odanosti, u sedmom razredu, za vrijeme „pučkih misija“ u župi, obećala sam da ću Njoj u čast, za svetu čistoću „postiti subotom“, tj – subotom neću jesti mesa. I to je zaista bila prava „BESA“! Obećanje zauvijek! Što znači „sveta čistoća“ nisam u potpunosti shvaćala, ali mi je to jednostavno sjelo na dušu! I vrlo sam ga lako živjela. Ljepotu djevičanske čistoće vidjela sam i zavoljela na licima naših časnih sestara koje su, kao Gospa Fatimska uvijek blistale nekom unutarnjom, neiskazivom ljepotom. Kad sam i sama osjetila da sam pozvana na taj, meni i danas sjajan put nebeske radosti, prihvatila sam ga otvorena i slobodna srca i radosne duše. I nikada, nikada taj poziv nije ni zanijemio, niti je prestao očaravati ljepotom kušanja neba! Druga strana medalje blistava sjaja djevičanstva, shvatila sam, je roditeljstvo – i očinstvo i majčinstvo. Ako je svijet obogaćen djevičanskom ljepotom netaknute prirode, cvijećem i dječjim licem i osmijehom, onda je roditeljstvo najljepša nagrada njegova dokinuća u činu bračne ljubavi i uzajamnog predanja. „Teologiju tijela“ Ivana Pavla II. sam prihvatila kao svoju spoznaju još u gimnaziji, iako to nisam znala formulirati, niti sam čula za Karola Wojtylu.. Zato sam bila fascinirana kad sam na Internetu pročitala svjedočanstvo američke atletičarke Lori Jones da svoju djevičansku čistoću želi pretvoriti u bračnu čistoću tek nakon vjenčanja! Ma bravo, Lori! U ovom trenutku posvemašnjeg razvrata i tempirane seksualiziranosti svega i svačega do bljutavosti, treba imati „petlje“, jasan stav i životni program vrijedan življenja, i to jasno, glasno, punim imenom, prezimenom i identitetom posvjedočiti, i tako se suprotstaviti amorfnoj masi beskičmenjaka, svima onima koji iz straha, konformizma, ili jednostavno “bez veze“– ne slušaju ni svoju savjest, ni svoje srce, nego slijepo i tragično slijede svoje hormone! Prije mnogo, mnogo godina razgovarala sam za „Glas Slavonije“ s pokojnim don Brankom Sbutegom, katoličkim svećenikom koji je to postao nakon duge borbe između svojih i Božjih htijenja. Kad sam ga pitala je li bilo teško izabrati celibat, odgovorio je: “Ja sam odlučio živjeti u skladu sa svojom savješću, a ne u skladu sa svojim hormonima. Jer – lagodno je ljenčariti, ugodno je bluditi, glupo bi bilo reći da nije korisno krasti i lagati, ali kad-tad dolazi do otrežnjenja. Živjeti u skladu sa svojom savješću je uvijek teško i naporno, ali nagrada je – život vječni! A ja tamo želim stići!“ Vjerujem da je tamo stigao! Lori Jones, kako sam pročitala – bit će najpoželjnija i najcjenjenija djevojka na Olimpijadi! I to bez obzira na plasman u utrci. Sjaj njezina djevičanskog života već sada je privlačniji od najsjajnije medalje koju može dobitii. Uostalom, i sama je rekla da joj je teže bilo oduprijeti se iskušenjima da pogazi svoje obećanje o djevičanstvu do braka, nego postići super rezultate na atletskoj stazi. Prava pohvala djevičanstvu! S pravom! Jer njegov je sjaj – najblistaviji!
