"Pa Bože mili koliko dugo?" zapitala sam je. "Pa od kada smo se Krešo i ja vjenčali."Znaš li ti uopće koliko je to godina?" zapitala me je. "Ah, točno ne znam , ali srebrni pir si sigurno već prošla"- odgovorila sam joj. "Sa srebrni pir i još malo više." "Pa dobro, nećeš valjda čekati dok legneš u krevet na smrtnu postelju, ako teu međuvremenu ne pregazi neki auto, pa onda na ispovijed!" "Ne neću ali kako da kleknem pred svećenika?" "Što da mu kažem? "A Bože što, istinu i ništa drugo."
Smišljale smo što da napravimo, gdje da se ide ispovijediti. Svašta mi se motalo po glavi. Da je umirim, kažem joj: "Ma hajde ne brini,naći ćemo nekog svećenika koji ne gnjavi previše. Smislit ćemo već nešto." Umirim je malo da je ohrabrim, ali u duši mi je bilo teško. Znam da ispovijed ne smije nitko zanemariti. Nije to nešto s čime se smijemo šaliti. Dođem kući i ispričam mojoj mami, a ona je bila "ekspert" za takve stvari. Imala je poseban odnsos s Bogom i izvela je na pravi put mnoge izgubljene duše. "Čuj mama, znaš li ti da se ona moja draga, ali vrckava Maja nije ispovijedila već skoro trideset godina, a tko zna koliko dugo nije prešla crkveni prag." Moja mama kao i sve stare pobožne žene, krsti se u čudu i zdvaja: "O Bože, pa što je toliko čekala, poznajem je u dušu i sigurno znam da nema takav grijeh zbog kojeg bi je trebalo biti strah ići na ispovijed. "A mama, znaš kako to već ide, pođeš oklijevati bez veze, a onda dan za danom, godina za godinom i sve je teže priznati grešku koju si napravio. Od sitnice nastane problem. Djeca su redovito išla u crkvu, primila su sve sakramente. Za to je sigurno zaslužna baka Marija. Ona je o tom vodila računa, ali njih dvoje se baš ne mogu pohvaliti. Njih jadna nije uspjela dovesti u red"
I tako je moja mama, koja je uvijek na usluzi kada je vjera u pitanju, vrlo brzo i lako iznašla rješenje."Znaš, ti radi što ti misliš da trebaš, ali ja znam što ću. Ja od danas nju i svu njenu obitelj preporučujem Duhu Svetom. Molit ću ga da izlije svoj duh na njih. Prvo je potrebno moliti da se ona ispovijedi, a poslije, vjeruj poslije će sve biti lako. Ona će biti ta koja će cijelu obitelj vratiti crkvi. Tako je i bilo. Ispunile su se riječi moje majke. Nas tri zajedno smo otišle na ispovijed. Majka ju je naproosto ugurala u ispovijedaonicu, jer Maja od straha nije znala što će. Nakon ispovijedi izašla je preporođena i oduševljena. Jedan veliki kamen koji je ležao tolike godine na njenom srcu nestao je. Otopio se u svega nekoliko minuta. Od tada ne prođe ni jedna nedjelja, niti jedan blagdan da moja Maja nije u crkvi, a ispovijed je postala važan događaj u njenom vjerskom životu. Do tada Maja nije imala vremana za nedjeljnu misu. Kako bi rekla, "Ne mogu, imam posla, moram skuhati ručak, doći ćemi djeca i unuci!" Sada svi idu na misu iposlije se svi okupe zajedno na ručku. Sve stigne. Djelovanje Duha Svetoga je očito u životu moje Maje.
