„Osjećam, tata, da je ovaj dijalog koji ćemo sada imati posljednji u mojem životu. Žalim koliko najviše mogu. Sad je vrijeme da shvatiš ono što dosada nikad nisi shvaćao. Droga me uništila! Oče, došao sam u dodir sa svojim 'ubojicom' u dobi od 15. do 16. godine. Strašno je, zar ne, tata? Bilo je to preko jedne elegantno odjevene osobe.Govorio je mnogo i predstavio me mojem budućem ubojici – drogi! Pokušao sam, zaista sam pokušao odbiti, ali taj se čovjek igrao mojim dostojanstvom, rekavši mi da nisam odrastao čovjek ako je ne uzmem. Više ništa nije trebao reći.
Ušao sam u svijet droge. U početku sam se loše osjećao i povraćao. Zatim sam imao delirij (ludilo), i napokon tamu. Ništa nisam činio bez droge. Zatim su nastupili manjak zraka, strah, halucinacije i, ponovno, euforija. Osjećao sam se superiornijim od drugih, uvijek uza svoju nerazdvojnu prijateljicu drogu. Znaš, tata, jadnik čovjek počinje sve gledati kao neobično i ljepuškasto. l sâmog sam Boga vidio neobično; a danas u ovoj bolnici spoznajem daje za svijet BOG NAJVAŽNIJI!
Oče, ne mogu vjerovati, ali tako je: život je jednog drogeraša strašan; osjeća se jadan i razoren iznutra. Strašno je! Svi mladi moraju ovo upoznati da ne bi pali u ovu manu. Sad ne mogu napraviti ni tri koraka, a da se ne umorim. Liječnici kažu da ću se izliječiti, ali kad izlaze iz moje sobe, odmahuju glavom, negativno. Oče, imam samo 19 godina i nemam ni najmanje mogućnosti za život, za mene je prekasno! Ali upućujem ti posljednju molbu: poučavaj sve mlade da upoznaju i saznaju za ovo pismo. Reci im: kad pred školom, akademijom, sveučilištem, susretnu dobro odjevena čovjeka koji govori slatko i dobro,ipredstavi im budućeg ubojicu – drogu, neka ga odmah odbiju i neka mu pokažu da ne trebaju drogu kako bi bili pravi ljudi. Rušiteljica života vodi u ludilo i u smrt, kao što je sa mnom slučaj. Molim te, tata, ne zakasniučiniti tako, jer za njih može biti kasno!”
