Marie Cécile sa suprugom živi u mjestu, koje je 15 kilometara udaljeno od Lisieuxa, gdje se nalazi svetište svete Male Terezije. Međugorska hodočasnica je, gostujući u programu radiopostaje „Mir“ Međugorje, kazala: „Imamo troje djece, šestero unučadi, od kojih je petero usvojeno. I naša jedina prava unuka zove se Zélie, a to je bilo ime od majke svete Male Terezije. U samim počecima ukazanja čuli smo za Međugorje. Neki su naši prijatelji išli ovamo, a to je u nama rodilo želju da i mi dođemo. No djeca su nam tada bila mala, pa nismo mogli. Ipak najviše smo čuli za Međugorje od časne sestre koja je došla u Lisieux.
I tu smo upoznali vodiča koji nas je doveo u Međugorje prvi put, prošle godine u studenom. U Međugorju se osjeća mir i Gospina nazočnost. Počeli smo postiti svakog petka i to s našim župnikom. Ovdje sam naučila moliti krunicu. Nakon povratka kući, osjećali smo radost koju smo doživjeli u Međugorju. Prije nikada nismo molili zajedno kao muž i žena. Ali nakon Međugorja sada svako jutro molimo jedan desetak krunice zajedno. Što se tiče ispovijedi, mene se jako dojmilo što ljudi jako dugo čekaju u redu da bi se ispovjedili, mi nismo na to naučeni.
Ja sam se ispovjedila prvi put kad sam došla, i to je bilo novo za mene“, kazala je Marie Cécile, a njezin suprug Rafael dodaje da se nakon prvog posjeta Međugorju potpuno približio Gospi. Iznenadio se kad je vidio veliki broj mladih u Međugorju koji dolaze moliti. Denis je do svoje 50. godine radio kao javni bilježnik. 1996. godine prvi put je došao u Međugorje. Tada je na Križevcu doživio svoje obraćenje i započeo raditi kao vodič: „Počeo sam tada plakati, ne znam zašto. U sebi sam govorio da nije normalno što plačem. Ali osoba koja je bila do mene kazala mi je da mi je Gospodin dao dar da plačem. Nije mi to bilo drago čuti. Iduće sam godine ponovno došao. Govorio sam da ne želim više biti javni bilježnik. Nakon tri tjedna, jedna mi je turistička organizacija predložila da vodim hodočašća. Od 1997. počeo sam i ja dovoditi ovdje hodočasnike. I došao sam više od 120 puta. Dovodim skupine, često volim doći i sam, nekad s prijateljima. Ovdje se posebno osjeća mir“.
