„Mama, rođena sam da učinim ljude sretnima“, rekla je tada petogodišnja Valeria Tkacik, prisjeća se njena majka Anne: „Snažno vjerujem da je tada dobila poruku od anđela, i vidim iz njenih postignuća da je ta poruka bila istinita.“
Valeria Tkacik fascinantna je mlada djevojka: dobra studentica, volonterka te uspješna sportašica koja se okušala u nekoliko različitih sportova poput košarke, nogometa i lacrossea u kojem i danas postiže odlične rezultate. Pored svega toga ona je i motivacijski govornik, iz čijeg životnog iskustva brojni ljudi mogu crpsti nadahnuće i snagu za ‘nemoguće’.
Naime, Valeria je, osim po rezultatima, prvenstveno poznata po načinu na koji ih je postigla. Rođena je bez lijeve ruke zbog, kako su naveli liječnici bolnice u kojoj je rođena, lijekova koje je njena majka koristila radi problema s bubrezima. Međutim to ju je samo potaklo da živi život u punini te u mnogim stvarima slijedi svoje vršnjake, dok ih je u nekima čak i prestigla.
Kao osamnaestomjesečno dijete Valeria je posvojenjem postala dio obitelji Tkacik. Njeni sadašnji roditelji posvojili su je iz Rusije zaljubivši se u nju na prvi pogled.
„Često se sjetimo tih trenutaka i razmišljamo, premda ju ja nisam rodila, postojala je odlična harmonija između nas“, govori njena majka koja Valeriju smatra „blagoslovom“.
Njeni roditelji odlučili su izbaciti riječi „hendikepiranost“ i „invalidnost“ iz vokabulara: „Htjeli smo biti sigurni kako će Valeria imati dovoljno samopouzdanja da čini stvari koje želi.“
I ona sama zahvaljuje roditeljima na toj podršci, jer joj nisu postavljali granice već su je ohrabrivali da daje sve od sebe. Roditelji kažu kako se Valeriju može prepoznati po njenom zaraznom osmijehu i brojnim prijateljima kojima je stalno okružena.
„Ljudi su me često tijekom života pitali kako uspijem zavezati tenisice, kako složim kosu u rep ili kako mogu igrati lacrosse. Odgovorim im da jednostavno to napravim. Iako imam jednu ruku, Bog mi je dao mnoge druge darove. Čast je i blagoslov služiti Bogu sa svim aktivnostima i događanjima u kojima sam sudjelovala i vjerujem da je On zadovoljan kako sam se nosila sa svojom situacijom tijekom odrastanja.“
Valeria danas pohađa Sveučilište Ave Maria, igrajući pritom za njihov lacrosse tim te je izabrana u najbolju momčad južne konferencije Nacionalne ženske lacrosse lige. Njen afinitet prema sportu razvio se još u mladosti. Prvo se bavila jahanjem, zatim plesom pa košarkom. U srednjoj školi je čak pobijedila u natjecanju u tricama.
Obitelj Tkacik ukazuje na njenu snažnu vjeru koju smatraju razlogom njenog uspjeha, s čime se slaže i njihova kći koja kaže kako je oduvijek znala da Bog ima plan za nju.
Njena majka navodi kako je svoju katoličku vjeru naučila prakticirati u kući, ali i pohađajući katoličke škole: „Svaki dan smo u kući molili krunicu. Ona nas je sama podsjećala kada je vrijeme za molitvu.“
Njena vjera prati ju i danas. Valeria često ide na misu te provodi vrijeme u kapeli za klanjanje.
„Uvijek sam imala radost u srcu i želim se odužiti Bogu jer bez njega, ne znam gdje bih bila danas.“
Valeria Tkacik kaže kako bi se u budućnosti voljela baviti politikom, medijima i pravom, pritom zaključivši: „Moj cilj je nastaviti živjeti kristolikim životom.“
