Za program Radiopostaje „Mir“ Međugorje između ostalog je kazao: „Dolazim jer ovdje osjećam da je to škola obnovljenog života i volim tu dolaziti. Moj se život ovdje promijenio. Bio sam i kršćanin i svećenik prije toga, međutim, malo po malo osjećam kako mi se srce ovdje mijenja. Stoga, kada god dolazim, želim biti u ispovjedaonici najmanje dva sata na dan kako bi i druge osobe mogle doživjeti tu promjenu srca. Preko Gospe nam se ovdje daruje novi život. Prvi sam puta došao jer je jedna skupina bila bez svećenika, te su me pozvali da ih pratim. Nisam bio za to i došao sam s velikim oprezom. Ipak, već sam na samom početku uočio kako se ovdje događa nešto posebno i nešto novo. Tada smo putovali cijelu noć i stigli ujutro, a već sam poslije podne bio u ispovjedaonici. Povrh toga, ovdje sam osjetio kako se srca više otvaraju. Nedavno sam se susreo s jednim vjernikom iz Italije, koji je dolazivši jednostavno promatrao druge kako se ispovijedaju. On je već je šesti put bio ovdje, i tada se odlučio ispovijediti, makar ni sam nije znao zašto. Ispovijedi nije pristupio pune četrdeset i dvije godine. Takve sam stvari ovdje doživio! Vratio se natrag s novim srcem. Za mene je Međugorje škola novoga života. Osobito mi je poticajna činjenica da se ovdje puno ispovijeda. I sâm sam pristupio ispovijedi i otišao sam iz ovoga mjesta s dubokim mirom u srcu. Odlučio sam i u svojoj župi organizirati euharistijsko klanjanje. Primijetio sam da to mijenja ljude. Susreo sam tako jednoga mladića, koji je bio iz bogate obitelji. U životu je imao sve, no nikada nije učinio neko konkretno dobro. Od roditelja je redovito tražio novac i to svaki puta sve više. Kada je došao u Međugorje, ni on sam nije znao zašto je došao, zapravo, nagovorila ga je njegova sestra. Došao je sam, no kada se vratio, počeo je od sviju tražiti oproštenje. Sada sudjeluje na misi barem tri puta tjedno i promjena je tolika da je odlučio otići na Santiago de Compostelu. Napisao je i knjigu u kojoj svjedoči kako je njegovo obraćenje započelo u Međugorju. Primijetio sam kako ovdje mnogo ljudi mijenja svoj život. Nije me se toliko dojmilo da se mnogo ljudi ispovijeda, koliko činjenica da to čine s novom željom i snagom, temeljito preispitavši svoju savjest. Primijetio sam koliko to mijenja i bračni život. Ljudi osjete mir u srcu, te drugima govore o tome, drugima predlažu da i oni dođu. Postaju misionari. To je razlog zbog kojeg i ja tako rado iznova dolazim i svaki puta vidim nove plodove.“
Gospođi Marie-Laure ovo je drugo hodočašće u Međugorje. Prvi je puta bila u samim počecima ukazanja, tj. 1981. godine, kada je došla sa svojom majkom: „Bila sam mlada i nisam posve razumjela što se događa. Nakon toga život se odvijao uobičajeno, nisam posebno razmišljala o Međugorju. U svom sam životu imala razne poteškoće i vjerovala sam u Boga i u Gospu, no nisu mi bili na prvom mjestu. Prije dvije godine mi se dogodila promjena. Duboko u sebi sam za nečim tragala, ali nisam znala što bi to bilo. Tada je za mene zapoočeo novi put. Prije par sam se tjedana probudila razmišljajući o Međugorju. Rekla sam suprugu kako bih mogla poći u Međugorje i sada sam tu. Bila sam svjesna da ovdje nisam bila doživjela neku promjenu, jer mi je nedostajao unutarnji mir. Sada sam došla s mužem, bratom i sestrom, i vlč. Jeanom. Došavši ovdje, vidjela sam kako se sve promijenilo, no crkvu sam odmah prepoznala i nešto posebno osjetila. Ovdje se osjeća mir kao nigdje drugdje. Nedavno smo razgovarali i s drugima, koji su tu po prvi puta, i svi imamo jedno zajedničko iskustvo - kao da smo ovdje već bili, kao da nas je Gospa čekala. Sviđa mi se ozračje mira i sve se nekako čini lakšim, pa čak i kad govorimo o ispovijedi, prakticiranju posta i sudjelovanju na svetoj misi.“
