Te subote 15.kolovoza 1981,na Veliku Gospu,tada 49 godišnja gospođa iz Mostara čudesno je izlječena od paralize cijelog tijela nakon teške nesreće pada sa trećeg kata niz stepenice koja se dogodila pet godina prije nego li će je Gospa dotaknuti nevjerovatnom milošću.
Mara Odak prvi je put čula za Gospina ukazanja u Međugorju od svoje sestre Anđe koji tjedan ranije prije te Velike Gospe 1981,poznato nam je da se te godine u lipnju, Gospa po prvi puta ukazala šestero male djece na brdu Crnica (Podbrdo).Anđa je tada živjela u Čitluku, malom mjestu pokraj Međugorja.
Photo: www.mbz.net
Znajući da je Mara oduvijek štovala Gospu,predložila je njoj i njenom mužu Veselku da pođu u Međugorje,što je tada njima to predsatavljalo velike poteškoće.Veselko je radio u jednoj tvornici a moramo se prisjetiti da je u bivšoj Jugoslaviji pod komunističkim režimom bio veliki rizik od gubitka posla onima koji su vjerovali u Boga a i sama činjenica da se tada glas o Gospinim ukazanjima već pronio, time i sam odlazak u Međugorje bio je rizik ako bi ga samo netko prepoznao.Drugi problem bila je organizacija puta sa njegovom dragom ženom Marom,koja nije mogla hodati.Odlučio je,nema druge nego sve predati u Gospine ruke.
Stigli su nešto prije 6 sati izjutra.Parkirao je auto ispred crkve sv.Jakova i u improviziranom nosilu svoju suprugu je iskrcao uz pomoć dobrih ljudi koji su smjesta uskočili i odnijeli je ravno ispred oltara.Vidioci su taman predmolili krunicu.
Vicka ili Vida,kako ju je Mara od milja zvala,došla je do nje i rekla joj da će se moliti Gospi za njeno ozdravljenje za vrijeme ukazanja.
Sveta Misa je počela,i za vrijeme podizanja svete Hostije,Mara je osjetila neobičnu hladnoću a potom toplinu i peckanje u vratu,na leđima a potom i u nogama.Počela se tresti.Izgledalo joj je kao da se plafon od Crkve otvorio i u tom trenu Mara je vidjela Gospu na nebu koja se smješkala iznad nje,Isus i apostoli su isto bili prisutni.Mara je u tim trenucima nebeskog viđenja mislila da umire.Odjednom se ispravila i uzviknula 'Moja Gospa,Moja Gospa',shvatila je da je tog trenutka ona bila izlječena.Dignula se sa svojih nosila i poželjela je potrčati,njen muž Veselko u stanju šoka pridržao ju je misleći da će pasti.Tog dana,svi prisutni na svetoj misi,za blagdan Velike Gospe ostali su bez riječi,zapanjeni i svjesni da je Bog učinio čudo pred svima njima a samim time potvrdio da će ovo mjesto biti ishodište mnogih izlječenja duše i tijela.To se do danas snažno potvrdilo.
Nakon svete Mise,Mara je sa svojim suprugom propješačila šest kilometra do sestrine kuće u Čitluku.Sa suzama sreće i radosti,dvije su se sestre zagrlile i zahvaljivale Bogu na čudesnom izlječenju i velikoj milosti koje su obe zadobile.Mara je od tada svaki tjedan hodočastila svojoj Gospi u Međugorje kako bi se zahvalila na daru koji je primila.
