Čudesnim Božjim djelovanjem muž i ja otišli smo u jedno mjesto - Svetice kod Ozlja, u blizini Karlovca u Pavlinski samostan gdje djeluje Pater Marko Glogović, veliki borac za nerođene i molitelj za parove koji žele djecu.
U međuvremenu ulazim u WhatsApp i otvaram grupu podrške za žene koje se bore za majčinstvo, gdje se pruža velika podrška i razmjenjuju iskustva između žena.
Naime, jedna predivna duša, Matea Jukić, zajedno sa svojim mužem Antom, pokrenula je tu istu grupu podrške za sve supružnike koji se bore za roditeljstvo (s tim da je WhatsApp grupa za žene, ali mislim da ima i za muškarce). Taj isti divan par ima prekrasno svjedočanstvo Božje ljubavi i djelovanja u svome životu, pri čemu im je Bog pokazao koliko je svemoguć. Baš oni bit će gosti emisije na Laudato TV danas u 20:25 sati gdje će govoriti o Božjoj ljubavi i osnivanju te iste grupe, a repriza će biti u subotu.
Grupa djeluje u sklopu udruge Betlehem i "Marijinih susreta", koje vodi Pater Marko Glogović, a jednako tako je i osnivač udruge Betlehem.
Žao mi je što u BiH nemamo ovakvo nešto, ali srećom da Gospodin otvara putove za ovakve stvari i u srcima Hercegovaca (naravno i drugih krajeva diljem svijeta, vjerujem).
Čitava ta priča zapravo je tako čudnovata da je za naš život ostavila jedan veliki pečat s kojim Bogu zahvaljujemo što nam nije dao ono što smo željeli jer je odradio more posla kako bi sve naše želje bile ispunjene, ali po Njegovoj svetoj volji.
Sačuvao nas od nas samih i dao nam samoga Sebe.
Ima li išta vrijednije od toga?
Nema i nikada neće biti!
Imati Krista za najboljeg Prijatelja...
Unatoč svim poteškoćama sretan si jer možeš biti suobličen s Njim i trpjeti s Njim!
Zar postoji Uskrs bez Križa?
Ne postoji!
Zato mi svoj Križ ljubimo i grlimo jer nas je doveo Stvoritelju.
I tu priča staje, ali ću ja ovu nastaviti. ?
Dolaskom u to skromno mjesto u kojem je Pater Marko izgradio i štalicu koju je posvetio parovima koji se mole za potomstvo, pomislila sam na Isusa koji se nije uzalud rodio u Betlehemskoj štalici. Daleko od blještavila i luksuza, u skrovitosti i poniznosti. Zato i je Bog. Zato i je mir, a Bog se otkriva u miru...
Ovo mjesto upravo je to.
Što bi se reklo: "Dušu dalo za duhovne obnove!"
Takav mir na brdašcu, kao da dodiruješ Raj, a Isus i Marija u središtu.
Možda je muž pomislio gdje to idemo, ali nije dugo trebalo da se uvjerimo u svetost toga mjesta.
Inače su se tri dana održavali "Vikendi srca Marijina" koje je vodio Pater Marko Glogović, na kojima bude pet parova, dakle deset ljudi + Pater Marko (pa zamislite onda te milosti).
Tri dana ti se posveti duša koja je toliko Bogu predana. Posveti se mužu i tebi i Vašem problemu.
Zapravo, posveti se Krist preko svećenika koji mu je otvoren za služenje i već ovdje radi za Kraljevstvo, ali se posveti "stvarno" i "opipljivo". To je vrhunac svega.
No, s obzirom da se za ta tri dana treba prijaviti i čekati red, mi smo otišli na jedan dan koji je bio otvoren za sve parove koji su željeli i mogli doći.
Vjerujem da takvi susreti budu i više puta godišnje i da je Pater Marko otvoren i za neke dodatne termine za sve parove (u svoje ime govorim, a ovo je samo pretpostavka nakon što sam ga uživo "doživjela" ?).
Nemojte se ustručavati svoga Križa i potražiti podršku. Svima nam je potrebna.
Dalje: Program je bio upotpunjen sv. Krunicom, sv. Misom i nakon toga prekrivanjem plaštem Gospe Guadalupske te molitvom za sve parove koji žele djecu, a iz nekog razloga ih ne mogu imati.
Broj parova koji je tu bio nazočan me u isto vrijeme žalostio jer ne mogu vjerovati koliko nas je svakim danom sve više, a u isto vrijeme bila sam sretna zbog toga što smo na pravom mjestu zatražili pomoć, odnosno podršku za borbu.
Podatak da svako četvrti brak u Hrvatskoj nema djece presjekao me onako kroz srce, ali i razveselio zbog vjere da će se kod tih istih parova izroditi velike i svete životne priče.
Pater Marko je tako prekrasno slavio sv. Misu i nadahnut Duhom Svetim izgovarao prekrasne riječi i poticaje, npr. da se supružnici okrenu jedno prema drugom i kažemo si da se volimo i sl.
Govorio je o tome kako ovaj naš put ima smisla (u što sam se uvjerila) i da će Bog nagraditi našu patnju, da smo s razlogom od Boga "odabrani" trpjeti, da ćemo biti "utješeni" biološkim roditeljstvom, posvojenjem ili služenjem djeci na različite načine. U svakom slučaju za spas naše duše i najbolje za nas.
Samo je poanta prihvatiti sve to, ali kada se prihvati riješili smo sve.
Zapravo, prihvaćanje treba izmoliti.
Tolika količina utješnih riječi i podrške, pri čemu se još više ruše bilo kakvi kompleksi ili strahovi od etikete "neplodnih parova".
Zapravo shvatimo da smo i mi jedna skupina, udruga, koja se bori na svome bojištu kao netko na nekom drugom. Čemu onda stid?
Ta nismo ga mi birali, a ni htjeli, kao ni nitko drugi bilo kakvo svoje stanje.
Dogodi se, a onda se dalje događa milost Božja ako ju puštamo da djeluje.
Cijelom crkvom kao da je kucala žila kucavica, ona koja simbolizira život.
Kako i neće u prisustvu takvog svećenika koji se bori za život i ljudi koji žele život?!
Nije "štedio" ljubav pa je sve upotpunio predavanjem o slici Gospe Guadalupske i o tome kako je ona nastala (dakle, slika koja nije nacrtana ljudskom rukom, poput Torinskog platna. Priložit ću i snimku ako uspijem). Nešto tako posebno i vrijedno poslušati.
Osobno sam o Gospi Gadalupskoj znala samo iz meksičkih sapunica, (poslužile su i za nešto korisno, očito) ali nastanak te slike utkao je u mene neku drugu dimenziju važnosti Marije kao Nebeske Majke.
Taj plašt dotaknuo je stvarnu sliku (koliko sam shvatila) kao i replika slike u istoimenoj crkvi.
Plašt i slika imaju posebnu priču, koju imam snimljenu, a objasnio ju je Pater Marko tu istu večer.
Veličanstveno je bilo biti prekriven tim plaštem i osjetiti prisutnost naše nebeske Majke.
Svjedoče se i ozdravljenja prilikom prikrivanja tim plaštom, ne kao nekog magijskog postupka nego kao još jedan dokaz prisutnosti Božje i kroz takve predmete. Nama ljudima uvijek treba nešto opipljivo...
Želim naglasiti - po riječima Patera Marka plašt može posuditi bilo koja župa i moliti za svoje župljane i njihove potrebe.
Ne postoji veća sila od sv. Mise, ali ova je nakon nje - molitva za bračne parove kao na dan vjenčanja.
Muž i žena kleče, držeći se za ruke, a Krist preko svećenika iznova polaže ruke na njih, obnavlja bračni savez i bračnu plodnost (koja je iz nekih razloga jedno vrijeme "blokirana").
Bogu hvala da smo doživjeli tu veliku milost.
Kao što Pater Marko kaže: "Ne dajem Vam ja nego Božja milost, a Vaša vjera!" Preko njegovog otvorenog srca naša srca se samo još lakše otvaraju.
Pa sva slava i hvala našem Kralju s nebesa koji nas je pozvao na ovo mjesto, a mi mu se odazvali.
Zar Gospodin može ostati gluh na naše molitve?
Ne može! I neće nikada!
To potvrđuje i bračni par koji je posvjedočio snagu Božje ljubavi tako što su obdareni darom roditeljstva nakon 5 godina čekanja. Naime, saznali su za trudnoću žene 6 dana prije dolaska na ovo mjesto o kojem Vam upravo pišem, a u 10. mjesecu bili su već jednom tu i molili za potomstvo.
Jednostavno, čovjek ne može ne ostati oduševljen čudesima Gospodnjim koje i danas čini.
Doslovno je živ i prisutan! Samo trebamo otvoriti uši i oči duše!
Muškarci su ti koji manje pričaju, a samim tim i teže nose bol, što se vidjelo i na licima pa me i to, po prvi put, dovelo do takvog suosjećanja, kao nikad do sada.
Divno je osjećati se prihvaćeno i vidjeti da, pored Boga, nisi sam. Postoje ljudi s istim ili sličnim problemom.
Ova tema NE SMIJE biti "tabu" tema. Nigdje! Ni u velikim ni u malim sredinama jer Bog ne bira gdje će doći. On dolazi svima, samo ako Ga pozovemo.
Nemoj da te tvoje mjesto ograniči da iskoračiš iz svoje boli i postaneš Božji suradnik i radnik na njivi na kojoj svaki dan nedostaje sve više radnika.
Hej, čovječe, nije tebe Bog kaznio jer nemaš djece. On to nikada ne čini jer je Bog ljubavi i milosrđa nego te je iz nekog (nama nepoznatog razloga) stavio u tu situaciju. Ne da u njoj "nestaneš" nego da još jači postaneš.
Da otkriješ svoje potencijale i sve ono što ti On želi dati.
A znaš što najviše želi?
Napraviti unikatno remek djelo.
Hoćeš li mu dopustiti?
Ja jesam!
Nije obećao da će biti lako, ali je obećao da će se isplatiti. Svojim životom garantiram da se isplati svih ovih 5 godina čekanja.
Iako ne znam što će na kraju biti, znam da će biti najbolje. Hvala Mu na tome!
Ne bojte se ići težim putem.
Ništa što je lako nema vrijednost, a najveća vrijednost je Isus Krist!
Kada upoznaš Krista, život nikad nije siv! Zapravo, tako je šarolik i pun snage koja te uvijek iznova pokreće krenuti naprijed.
Na koncu - Nisi rođen za mrvice, rođen si za velike stvari!
Najveća od svih si baš TI jer te On satkao prije nego što si nastao u majčinoj utrobi. Jesi! Samo povjeruj!
Napisala: Marijana Jurilj/Medjugorje-info.com
