Tijelo mu je sačuvano u tamošnjoj katedrali, a dio moći premješten je u njegovu kapelu u zagrebačkoj katedrali
Blaženi Augustin Kažotić bio je prvi hrvatski blaženik, dominikanac i biskup Zagreba i Lucere u Italiji. Nakon djetinjstva u Trogiru, u Red sv. Dominika stupio je u Splitu. Studij je završio na pariškoj Sorboni, gdje je slušao i Tomu Akvinskoga. Propovijedao je po Italiji, Dalmaciji i Bosni.
Godine 1304. papa ga je imenovao zagrebačkim biskupom. Naslijedivši biskupa Mihaela na toj stolici, zatekao je rat Gradeca i Kaptola, sukobe i pljačke, nepovjerenje i napetost. Tako je bio prisiljen preuzeti i dio političkih aktivnosti.
Kao zagrebački biskup odlikovao se služenjem puku, ali je bio i vrstan teološki pisac i propovjednik. Svećenike je poticao na pastoralni rad i duhovni život. Reformirao je liturgiju i uveo izvorni "zagrebački obred".
Utemeljio je katedralne škole, a u katedralu je uveo zajedničko moljenje časoslova. Osim što se brinuo o napretku, higijeni naroda i zdravstvu, posebno su mu na srcu bili siromasi, kojima je od svojih biskupskih prihoda redovito dijelio veći dio.
Papa ga je ubrzo imenovao biskupom Lucere, malog grada u južnoj Italiji, gdje je nakon godinu dana i preminuo. Tijelo mu je sačuvano u tamošnjoj katedrali, a dio moći premješten je u njegovu kapelu u zagrebačkoj katedrali.
Blaženim ga je 1702. proglasio papa Klement XI, a vodi se postupak i za njegovo proglašenje svetim. Povjesničar i kanonik Baltazar Krčelić 1312. piše da je u doba gradnje katedrale bila velika suša i da je po zagovoru svetog biskupa na današnjem Trgu bana Josipa Jelačića izbio izvor vode – Manduševac.
Hrvatski velikani, Večernji list, Zagreb, 2014.
