Djela apostolska nam predstavljaju mladog kršćanina helenske kulture Stjepana kao "muža puna vjere i Duha Svetoga". (Dj 6,5). Prva Crkva će ga odabrati za đakona, tj. za poslužitelja kršćanske zajednice, a napose onih najpotrebnijih. Ujedno Dj govore i o Stjepanovu djelovanju i da je "činio velika čudesa i znamenja u narodu". To je razgnjevilo Židove te su ga napali i kamenovali (Dj 7).
Stjepan u svojem umiranju, poput Gospodina Isusa, moli za svoje progonitelje i ubojice, te svima prašta. Tako đakon Stjepan postade pravim svjedokom vjere u utjelovljenoga Sina Božjega, našega Gospodina Isusa Krista.
