Sa svima njima poznavao se, susretao, drugovao, zahvaljujući dobrim dijelom i svojoj izuzetnoj dugovječnosti – naime, doživio je čak 100 godina!
I tako dug život sv. Rajmund itekako je znao ispuniti i u njemu nije bilo »praznoga hoda«. Već kao student prava u Bologni napisao je pravni priručnik »Summa iuris«, svojevrstan »uvod« u brojna kasnija djela i ono najistaknutije »Summa casuum«, pravno-pastoralno djelo posvećeno sakramentu pokore kojim je zadužio pravnike i svećenike svoga i idućih stoljeća.
Tek u dobi od 47 godina, kad mnogi misle da su već na silaznoj životnoj putanji, sv. Rajmund postaje svećenik i stupa u dominikanski red. Došavši na glas kao velik propovjednik, pravnik i radnik, godine 1223. biva od samoga pape Grgura IX. pozvan u Rim da mu bude osobni tajnik i ispovjednik. Nakon što je u svojim »rimskim godinama« izdao zbirku dekreta iz crkvenoga prava, crkveni zakonik koji će poslužiti kao uzor čak i u našem stoljeću, sv. Rajmundu ponuđena je i nadbiskupska mitra. U svojoj skromnosti nije ju prihvatio, ali se biskupima »odužio« djelom »Summa pastoralis« koje im je silno služilo pri pastoralnim pohodima.
Za sebe je izabrao povratak u pobožnost, poslušnost i jednostavnost svoga dominikanskog reda. No, ni povratkom u Španjolsku 1236. nije se »ulijenio«. Osim što je obnašao izuzetno odgovornu službu generalnog magistra dominikanskog reda, sa sv. Petrom Nolascom utemeljio je red mercedarijevaca koji su brinuli za otkup kršćanskih robova iz muslimanskog zarobljeništva. Uz to, budući nebeski zaštitnik španjolskih advokata i pravnih fakulteta dospio je otvoriti i naročite škole za izobrazbu i obraćenje Židova i Maura u Španjolskoj... Doista je vrijedilo da je sv. Rajmund Penjafortski doživio stotu!
