Godine 1283., sveti Filip, generalni poglavar Slugu Marijinih, u nastojanju da poslušnosti apostolskog sjedišta podredi građane Forlija, koji su upali u zabranu vršenja crkvenih obreda, bijaše izbačen iz grada uvredama i udarcima. Dok je kao pravi Kristov sljedbenik molio Boga za svoje progonitelje, jedan od njih, mladić od 18 godina imenom Pelegrin, iz plemenite obtelji Laziosi, pokajavši se, pođe mu ponizno tražiti oprost.
Veoma pobožan otac prihvatio ga je s ljubavlju. Od toga je trenutka mladić počeo prezirati taštinu i još gorljivije moliti Blaženu Djevicu kako bi mu pokazala put spasenja.
Zato se, ne bez milosti same Djevice, nekoliko godina kanije dogodilo da je kao novak ušao u samostan Slugu Marijinih u Sieni. Dobivši odjeću Slugu Marijinih, posvetio se njezinoj službi i u prisutnosti blaženog Joakima i Franje iz Siene potpuno se posvetio vjeričkom životu Slugu Marijinih.
Nakon nekoliko godina vraćen je u Forli, gdje se istaknuo u samostanskim aktivnostima: molitvi u koru, čitanju Biblije, bdjenju i postu te u karitativnom radu za siromašne i seljake. Ima svjedočanstava da je čudesno umnožio žito i vino.
Duboko je bilo njegovo pokjanje i često se ispovijedao. Tijelo je svoje trapio na različite načine. NIje išao u krevet već ležao na goloj zemlji. U dobi od 60 godina je obolio od proširenja vena, što je preraslo u gangrenu desne noge. Bolest je toliko uznapredovala da je liječnik Paolo Salazio, koji ga je obišao u samostanu, odlučio uz potporu svih redovnika, čim prije amputirati mu nogu.
Pelegrin se, međutim, noć prije zahvata povukao na molitvu pred križ kapitulske dvorane. I dok je tako od umora zaspao, sanjao je da je Isus sišao s križa kako bi mu ozdravio nogu.
Dan kasnije došao je liječnik izvršiti amputaciju, ali ne nađe ni traga gangreni niti kakvom ožiljku. Duboko zapanjen, proširi vijest po čitavom gradu o čudu, što je još više potaknulo poštovanje prema Pelegrinu.
Umro je oko 1341. iscrpljen vrućicom. Kako je umro, narod je navirao iz grada i okolice. Čak su neki nepokretni ozdravili moleći se Pelegrinu, po njegovom zagovoru.
Papa Pavao V. ga je 1609. godine proglasio blaženim, a zatim ga je 1726. kanonizirao Benedikt XIII.
Tijelo svetog Pelgrina neraspadnuto je i počiva u Forliju u crkvi Slugu Marijinih.
photo: saintjohnsabbey.org
Godine 1942., papa Pio XII. proglasio ga je glavnim gradskim zaštitnikom.
Zaštitnik je grada Umaga i veliki je zaštitnik oboljelih od raka i kožnih bolesti.
Brojne uslišane molitve i čudesa zbila su se po zagovoru ovog sveca.
Jednog je dana sveti Pelegrin, nesiguran u svoju budućnost, zaklinjao Djevicu Mariju da mu pokaže put koji će slijediti.
Blažena Djevica Marija ovako mu reče:
"I ja želim, sine moj, usmjeriti tvoje korake na put spasenja. Ne brini se, ja sam majka raspetoga Isusa, kojega ti častiš, i On me poslao da ti pokažem put blaženstva."
Hvalimo dobrotu Gospodinovu, jer čini da našem životu ne manjka svjetlo nade i utjehe.Hvalimo Ga jer dao nam je Nju,kad nas život krivo usmjeri, Nju da ga preusmjeri.
