Iako u tome nema ništa loše, niz je zanimljivijih i veličanstvenijih činjenica i predaja vezano uz toga sveca.
Mali Martin rodio se oko 315. godine u obitelji rimskoga tribuna u gradu Sabariji (današnji Szombately u Mađarskoj), pa je odmah, u duhu svoga oca, dobio i "ratničko" ime u čast Marta, boga rata. I vojna služba bila mu je neizbježna, pa je Martin i protiv svoje volje postao vojnički časnik. Ipak, Martin nije bio ni izbliza nalik mnogim današnjim vojskovođama koji granatama zasipaju i nedužne civile. On je čak i oružjem, svojim mačem – činio dobro!
Jednoga dana pred vratima grada Amiensa naišao je na promrzlog prosjaka koji je tražio milostinju. Kako kod sebe nije imao ni novčića, Martin je spremno mačem prepolovio svoj plašt i njegovom polovicom zaogrnuo nevoljnika – pokazavši kako se bratu svome može dati jednu "haljinu" čak i onda kad se nema dvije. Bio je to početak Martinova obraćenja. Iste je noći usnuo san u kojem mu se ukazao Isus, zaogrnut njegovim plaštem. Martin tada napušta vojnu službu, prihvaća kršćanstvo i započinje "borbu" protiv krivovjeraca. Kako i valja, krenuo je od svoje kuće, pa je i svoju majku pridobio za kršćanstvo. Braneći vjeru, bio je i proganjan, te se predao kontemplativnom redovničkom životu u samostanu Liguge.
Kad je grad Tours ostao bez biskupa, pozvali su Martina za svoga pastira znajući dobro za njegovu ljubav i pravednost prema svima, i robovima i najbjednijima. Jedna legenda kazuje kako Martin iz skromnosti nije želio prihvatiti biskupsku mitru pa se sakrio pred poslanicima koji su došli po njega. No, u blizini se našla neka guska koja je svojim gakanjem otkrila skromnoga biskupa. Po drugoj priči, Martina su u Tours dovukli riječima kako je jedna žena na umoru. Kad je stigao, otkrili su mu da je ta "žena" zapravo biskupija Tours – pa Martin nije imao kud.
U 27 godina biskupovanja Martin je kao pravi pastir učinio još silna dobra, pa je nakon smrti 397. godine postao jedan od tada sasvim rijetkih svetaca ne-mučenika koji je imao svoj liturgijski blagdan.
