BUDUĆI DA SVATKO NA DRUŠTVENIM MREŽAMA MOŽE OBJAVITI ŠTO GOD ŽELI I DA SE U TOM KONTEKSTU OSOBNI STAV I EMOCIJE ČESTO VREDNUJU VIŠE OD ČINJENICA, VAŽNO JE DJECU I MLADE UČITI KAKO PREPOZNATI RAZLIKU IZMEĐU LAŽNIH I VJERODSTOJNIH VIJESTI I IZVORA
Krajem 2016. Oxfordski rječnik proglasio je izraz “post-truth” međunarodnom riječju godine. U prijevodu postčinjeničan, pridjev “post-truth” prema definiciji označava okolnosti u kojima objektivne činjenice manje utječu na oblikovanje javnog mnijenja od apeliranja na emocije i osobna uvjerenja, piše medijskapismenost.hr.
Uredništvo rječnika objasnilo je kako se ovaj izraz u 2016. godini koristio oko 2 000 posto češće nego u prethodnoj godini, najviše vezano za britanski referendum o izlasku iz EU te američke predsjedničke izbore.
“S obzirom na to da korištenje ovog pojma i dalje ne opada, ne bih se čudio da postčinjeničan postane riječ koja će obilježiti naše vrijeme“, prognozirao je Casper Grathwohl te dodao kako je, “potaknut rastom društvenih mreža kao izvora vijesti te rastućim nepovjerenjem u činjenice koje iznose predstavnici političke elite, postčinjeničan kao koncept tražio je svoje lingvističko uporište već neko vrijeme.”
Britanski filozof A.C. Grayling za bbc.com istaknuo je također društvene mreže kao jedan od ključnih sastojaka postčinjenične kulture, jer svatko može objaviti svoje mišljenje, a svako neslaganje proglasiti osobnim napadom.
KAKO RAZLIKOVATI ISTINU I LAŽ?
Lažne vijesti u medijima, prvenstveno na internetskim portalima i društvenim mrežama, o kojima se u zadnje vrijeme puno raspravlja, postale su tema i postizborne debate u SAD-u, a prof. Grayling upozorava na online kulturu koja ne može razlikovati istinu i laž.
“Upišite u Google riječi ‘did the’ i jedna od prvih stvari koje ćete vidjeti je ‘Did the Holocaust happen?’ (Je li se Holokaust dogodio?), i rezultati će vas dovesti do tvrdnji da nije”, kaže Grayling i upozorava kako ovaj proces ugrožava javnu raspravu i demokraciju, jer se čini da nekoliko objava na Twitteru može imati istu vjerodostojnost kao knjižnica puna istraživanja.
U tom je kontekstu važno znati razlikovati vjerodostojne od lažnih vijesti i tome podučavati i djecu i mlade. Koliko je to potrebno, potvrđuje i istraživanje američkog sveučilišta Stanford, objavljeno u studenom 2016., koje je pokazalo kako mladi ljudi nekritički prihvaćaju informacije do kojih dođu na društvenim mrežama ili preko Googlea, zanemarujući pritom da je često riječ o lažnim internetskim stranicama ili računima na društvenim mrežama, sponzoriranim sadržajima, obrađenim fotografijama bez navedenih izvora…
NAUČITE DJECU DA SI POSTAVLJAJU OVA PITANJA
Nikad nije prerano za razvoj vještina medijske pismenosti kod djece, pa portal Common Sense Media savjetuje roditeljima da kad god s djecom koriste medije razgovaraju o sljedećim pitanjima:
• Tko je ovo napravio?
• Tko je ciljana publika?
• Tko je za ovo platio, ili tko je plaćen ako kliknemo na ovo?
• Kome bi ova poruka mogla koristiti, ili štetiti?
• Što je izostavljeno iz ove poruke, a moglo bi biti važno?
