Bog nije razočaran ni kada sagriješiš, nego je poslao svojega Sina i rekao: idi, umri za njih da vide koliko ih volimo. Idi, neka kapljice tvoje krvi padnu na sve njihove grijehe, sve njihove strahote i sve njihove zločine. Reci im da ih volimo i da nam se smiju vratiti.
Njegov Sin je došao i govorio. Bog je izabrao jednu ženu da bi rodila toga Sina i napunio ju je Duhom Svetim, očistio ju je od svih njezinih grijeha i dao joj je da bude suradnica u tom spasenju čovječanstva. Sada stojimo pred tom Marijom i pitamo se: a što se to zapravo događa ovim takozvanim vidiocima? Što to oni vide i kako to oni vide? Kažu, zapravo, da prije nego će imati ukazanje osjete kako kroz njih struji neka sila i da ih ta sila tako podigne da sami ne znaju gdje su i sve nestaje. Oni više ne osjećaju svoje tijelo, ne vide ništa ovozemaljsko nego samo tu Ženu ispred sebe koja im govori i koju prepoznaju kao Isusovu majku. Kad se vrate iz toga viđenja ili ukazanja, oni su na neki način onemogućeni da se ovdje snađu. Oni gledaju i traže, ne znaju potpuno reagirati dok iz njih ne ode ta snaga i sila… a mi se pitamo što to oni mogu vidjeti.
Ako ste čitali Bibliju, onda ste mogli vidjeti u 3. poglavlju Knjige Postanka da su Adam i Eva svako poslijepodne razgovarali s Bogom. Oni su dakle fizički, tjelesno, vidjeli Boga, razgovarali i drugovali s njim. A što se iza toga dogodilo? Istočni grijeh. Nisu vjerovali Bogu nego su vjerovali zmiji. Zmija im je rekla: ako uzmete ono što je Bog rekao da ne smijete uzeti, ako dirnete u svoju savjest, ako budete neposlušni Bogu otvorit će vam se oči, vidjet ćete da ste bogovi, postat ćete kao bog… i povjerovali su ocu laži, lašcu i ubojici ljudi. Od tada nitko od nas više ne može fizički tako razgovarati s Bogom jer smo izbačeni iz raja. Zašto? Biblija ne kaže za kaznu, ne, nego jer smo dirnuli u savjest. Sada, ako još dirnemo u život, u drvo života, kako to opisuje Biblija, tada ćemo zauvijek biti prokleti, tada smo odlučili o svojem negativnom budućem životu – samo zlo i pakao. Zato ih Bog ne izbacuje iz raja da ne bi došli do tog drva života, nego da bi imali mogućnost učiniti obrat i reći: žao nam je, Gospodine. Svaki od nas ima tu mogućnost.
Gospodine, oprosti, žao mi je, ne želim učiniti ono što su učinili prvi ljudi. Želim biti tebi vjeran, želim vjerovati kao Marija, da se i meni kaže: “Blago tebi što si povjerovala u ono što je život!“
Iz propovijedi vlč. Tomislava Ivančića, Međugorje 2010.
