Imali su otvoreno srce za goste. Kada je ostario kralj David služila ga je Abišaga Šunamka. Prorok Elizej na svom putu upravo u Šunamu imao je svoje svratište, svoj darovan dom koji je rado posvećivao. Upravo u toj kući živio je bračni par koji nije imao potomstva. Moguće da je to bila njihova najveća želja imati potomka. Ta njihova želja bez prigovora bila je skrivena u njihovim srcima. Moguće, da je obitelj iz Šunama mislila Ako Bog da bit će dijete, ako ne hvala Bogu.
U njihovoj je kući bilo mjesto za proroka Elizeja. Svaki bi put kad bi onuda prolazio imao je svoju sobicu: postelja, stol, stolica i svjetiljka. Soba je bila na krovu, odnosno na katu. Tu bi boravio. Obitelj iz Šunama darovala mu sve što je imala i mogla darovati. Oni su mu darovali svoje srce. To jest svoj topli dom. U toj sobici- kolibici Elizej bi provodio noć i dan. On je bio sveti čovjek. Obitelj iz Šunama brinula se za sveca. U njihovoj se kući susreli nevolja i blagoslov. Nevolja zbog djece, a blagoslov je silazio po svetom čovjeku.
U tipološkom shvaćanju osobe Isusa Krista on je novi Elizej, koji čini čudesa hodajući zemljom. Jesmo li si ikada postavljali pitanje zašto živimo na ovom svijetu usred nesreća i nestašica, ratova i kriza? Naš je cilj upoznati Boga. Svi smo vlasnici soba ili koliba. No ona su često prazna.
Obitelj iz Šunama mogla je svoju sobu ostaviti za sebe. Koristiti je u druge svrhe, ali odlučili su drugačije. Naše srce je upravo ta soba ili još bolje rečeno koliba što nas može asocirati na knjigu o kolibi u kojoj je izgubljeni čovjek razgovarao s Bogom. Tu su knjigu mnogi pročitali i mnogi su pogledali film. To je samo dokaz ljudske čežnje za susretom s Bogom. U tvojoj kolibici, u sobici rezerviraj mjesto za Isusa. On prolazi i želi odsjesti u tvom srcu. Nije mu potrebna postelja, stol, stolica i svjetiljka. On treba tebe. Svi smo iz Šunama. Jesmo zato da upoznamo Boga i da ga ljubimo.
U susretu s Isusom događa se jedan preokret. Soba obitelji iz Šunama je bila na katu. To nas može podsjetiti na gornju sobu u kojoj je Isus blagovao zajedno s apostolima posljednju večeru. Tu je stol, stolice, svjetiljka i postelja. Isus je uskrsnuo od mrtvih. Ustao je iz svoje postelje kako bi te pozvao za stol i tu darovao svoje tijelo. U ovom odlomku govori se i o kaležu hladne vode iako je u prijevodu čaša hladne vode. Za Isusa nije problem promijeniti vodu u vino. A kalež podsjeća na kalež u kojem je Kristova krv. Svjetiljka je Božja riječ. To sve imamo u svetoj misi. Sada je Isus domaćin, a ti gost.
Isus daruje puno više nego mi njemu dajemo. Ponekad je to ono minimalno čaša hladne vode ali to je već dovoljno da on zakorači potpuno u tvoj život. To je dovoljno da te iznova on pozove za stol gdje je upaljena svjetiljka i spremne stolice. Bez obzira na to kako se osjećaš on će te po svojoj prisutnosti podići iz mrtvila i blagovati s tobom.
Svi smo iz Šunama. Tu žive gostoljubivi ljudi. Često otvoreno srce za drugoga postaje ulaz i prilika za susret s Bogom. Samo on pozna dubine tvoga srca. Zna što ti nedostaje i zašto nisi raspoložen. Samo on može tugu promijeniti u igru. Potraži ga u svojoj sobi, kolibi, to jest u svom srcu.
