Zofia Curkan davno je trebala doći u Poljsku, jer tu žive članovi njezine obitelji: kćer, zet, unučad i praunučad. Njezina kći Luiza je zbog majčine poodmakle dobi željela da starica dođe živjeti s njom. Zbog toga je prošle godine 104-godišnjakinja podnijela zahtjev za izdavanje putovnice. Tada su je prvi put primijetili ukrajinski mediji, pitajući se zašto je ženi njenih godina uopće potrebna putovnica. Obitelj je također zatražila poljsko državljanstvo za Zofiju, čiji su roditelji bili Poljaci.
Sada 104-godišnjakinja bježi od rata
Posljednjih 10 godina starica nikada nije izašla iz stana, a kamoli putovala. Ima problema s hodanjem zbog krhkih kukova. Ne kreće se samostalno, a kako joj je stan na trećem katu kupovina namirnica nije dolazila u obzir.
Kad je počela ruska agresija, obitelj je odlučila odmah evakuirati Zofiju. Ujutro 5. ožujka, neposredno nakon policijskog sata, 104-godišnjakinja je krenula na put u Poljsku. Putovanje nije bilo bez komplikacija. Na put su je pratili mlađa kći i unuk. Prva etapa bila je vožnja automobilom do autobusa koji ju je vozio od Odese do Moldavije.
Od Odese do Varšave
Uz pomoć organizacije Polish Note sa sjedištem u Odesi i židovskog Heseda, Zofia je prebačena iz grada te je dobila liječničku pomoć, što se pokazalo nužnim jer su joj oni koji su je pomogli nositi, rame iščašili rame! To je značilo ostati u bolnici tri duga dana.
Konačno, Zofia je uspjela! U Varšavu je stigla zrakoplovom i otišla ravno s aerodroma kako bi se ponovno spojila sa svojom voljenom kćeri. Luiza je ovu priču ispričala za Aleteiu, jer se njezina majka ne sjeća puno s putovanja.
Ipak, sjeća se svoje mladosti i poljskih crkava u kojima se molila. I još uvijek zna napamet onu jedinu rečenicu na poljskom: "Blagoslovljen Gospodin Isus Krist!"
Znak pobjede
Po zanimanju primalja, Zofia je često bila svjedokom čudesna rođenja. Jednom, dok je pomagala pri porodu blizanaca, majka ju je zamolila da na životu ostavi samo jednog od njih. Budući da je bila duboko religiozna, odlučno je to odbila.
Još se sjeća Drugog svjetskog rata: kuće u plamenu, mrtvih tjelesa te oslobođenje Odese 1944.
Shvaća li što se sada događa u Ukrajini? Teško je reći je li svjesna toga. Ali kad pozira za fotografije, podiže dva prsta u znak pobjede.
