Najstarija građanka Irske, Nancy Stewart, stavila je olovku na papir i napisala dirljivo pismo kako bi ljudima koji trebaju poticaj pomogla da prebrode ovu pandemiju - iako su njezini savjeti savršeni za bilo koju izazovnu životnu situaciju, piše Aleteia.
Njene nježne, ljubazne riječi uistinu pomažu život staviti u perspektivu, a jednostavne preporuke koje predlaže, poput šalice čaja i izgovaranja molitve krunice, nešto su što svatko može uključiti u svoj svakodnevni život.
Stoga si odvojite vrijeme i pročitajte pismo koje je na Facebooku objavio vlč. Paddy McCafferty, župnik iz Belfasta, i sjetite se snage svoje vjere koja nas vodi kroz najteža vremena.
SVAKOME KOME TREBA RAZLOG DA NASTAVI DALJE:
Moje ime je Nancy Stewart i rođena sam 16. listopada 1913. Ovaj vikend navršit ću 107 godina. Zamislite da proslavljate 107 godina tijekom svjetske pandemije. Ovo je definitivno nešto vrlo neobično čak i za mene koja sam mnogo toga prošla u svojem životu. Živim u Clonardu u okrugu Meath i u svom domu živim više od 83 godine. Izgubila sam supruga u automobilskoj nesreći 1989. godine, a kćeri blizanke, Margaret 2007., i Anne 2010. Tijekom godina izgubila sam sve svoje prijatelje, što dolazi kao posljedica tolike dugovječnosti na ovoj zemlji. Imam veliku sreću što još uvijek imam tri kćeri i sina kao i svojih 84 unučadi i praunučadi. Suočila sam se s mnogim teškim trenucima, a vidjela sam i mnogo teških situacija u našoj zemlji svjedočeći svjetskim ratovima, podjelama u našem narodu i brojnim tužnim vremenima za našu naciju. Danas vam pišem da vam pošaljem svoju ljubav i da vam poklanjam svoje molitve.
Trenutno prolazimo teške trenutke u našoj zemlji, životu i cijelom svijetu ali ovim vam se pismom obraćam kako bih vam pružila nadu i vjeru da će na kraju sve biti u redu.
U drugoj smo fazi ove bitke protiv virusa, ali proći ćemo kroz ovo. Kao i sve što sam prošla od dana kada sam se rodila 1913., bez obzira na to koliko su loše stvari postale, ja sam živi dokaz da možemo preživjeti i u godinama koje dolaze, a na ovo ćemo gledati kao na daleku uspomenu. Vjera mi je pomogla zadržati pozitivan stav u svim borbama s kojima sam se suočavala u životu. Nažalost, trenutno se više ne možemo družiti uživo kao prijatelji i zagrliti, niti se možemo međusobno pozivati u kuće.
Ali ovdje sam da podijelim svoju priču. U svojoj sam kući zaključana od ožujka, zajedno s unukom Louise i iako je to bilo teško, zajedno smo to prošli. Pijemo čaj. Molimo. Pečemo. Smijemo se. Telefoniramo. Mogu čak i videopozivom zvati članove svoje obitelji i prijatelje i svakodnevno sklapam nova prijateljstva koje mi Bog daje na ovoj zemlji.
Važno je reći da ako se osjećate slabo, pokušajte nazvati nekoga ili čak prošetati. Nastavite razgovarati. Cijeli život uvijek njegujem čavrljanje i pijenje čaja i usput izgovaranje molitve ili desetice krunice. Ovo je ključan trenutak da zadržimo vjeru pouzdajući se da će sve ispasti u redu. Ovo je trenutak za čovječanstvo da zakorači naprijed u brizi za drugoga. Moramo paziti na sebe, ali također moramo paziti na sve one oko nas.
Podignite pogled i nasmiješite se čak i ako imate masku. Oči će vam se nasmiješiti i to bi moglo biti sve što netko treba nastaviti. Nijedno dobro djelo nikad ne ostane neprimijećeno pa se potrudite da i dalje budete dobri. Nismo ovdje da živimo za sebe već da živimo jedni za druge.
Ne mogu vjerovati da sam dogurala do ove dobi jer osjećam se kao da imam tek 50 godina, ali sada kad sam ovdje, sve što mogu reći jest molim Boga, da budem ovdje i za svoj sljedeći rođendan. Uvijek se moramo veseliti. Ne mogu vjerovati da sam najstarija osoba u Irskoj koja živi u svom domu. Ne osjećam se toliko staro.
Kad me Bog bude želio, doći će po mene, ali zasad ću i dalje uživati u svom životu, voljet ću svoju obitelj i molit ću svoje molitve iz dana u dan. Nastavit ću jesti zdravo, a to vam i svima preporučam. Dobra hrana i puno čaja moja je tajna dugog života, ali i održavanja pozitivnog stava što bolje mogu. Uvijek se moramo veseliti i nadati se najboljem.
Hvala vam što mislite na mene u svojim molitvama i svojim mislima i obećavam da ću misliti na vas u svojim brojnim krunicama koje molim svaki dan.
Puno vam hvala što ste pročitali i moje pismo i nadam se da sam vam, makar na malo, pomogla da se u ovom trenutku osjećate manje usamljeno. Uvijek ima nade i kad nastavimo razgovarati jedni s drugima, nijedan dan se neće činiti praznim i možemo to zajedno proći. Potrebna je samo mala svijeća da ukloni mrak i u svatko od nas može biti to svjetlo na svijetu. Ovo će teško vrijeme uistinu proći kao i sve ostalo i važno je samo kroz što smo si pomogli. Mnogo blagoslova i puno ljubavi,
Baka Nancy
