Raspelo pred kojim je molio bilo je vrlo staro i ljudi su pred njega dolazili moliti s mnogo vjere, a mnogi su Krista molili za čudo.
Jednog dana Haakon, pustinjak, želio je Isusa zamoliti za uslugu. Potaknut osjećajem velikodušnosti, dobrote i ljubavi kleknuo je pred raspelo i rekao: ”Gospodine, ja želim trpjeti i umrijeti za Tebe. Dopusti mi da zauzmem Tvoje mjesto. Želim… postati Ti na križu.” I netremice uperivši oči u Njega, očekivao je odgovor. Tada je Gospodin otvorio svoja usta i progovorio. Njegove riječi dolazile su s nebesa, poput šapta, ali i kao upozorenje: ”Moj vjerni slugo, ispunit ću ti želju, ali samo pod jednim uvjetom.” – “Kojim, Gospodine? Je li to nešto teško? Spreman sam ga ispuniti uz tvoju pomoć, Gospodine!” – odgovorio je stari pustinjak. ”Slušaj me dobro: Što god da se dogodilo i bez obzira što vidio, uvijek moraš ostati u šutnji.” Haakon je odgovorio: “Obećavam ti to, moj Gospodine!” I onda su zamijenili mjesta. Nitko nije ništa primijetio, nitko nije prepoznao pustinjaka čavlima prikovanog na križu.
I dugo vremena on se držao dogovora i nikada nije nikome progovorio ni riječi. Ali jednoga dana došao je bogataš, i nakon molitve zaboravio pod križem svoj novčanik. Haakon je to vidio i ostao tiho. Nije progovorio ni kada je nakon dva sata došao siromah, pronašao bogatašev novčanik i zadržao ga. Šutio je i kada je ubrzo nakon toga pred križ kleknuo mladić moleći za blagoslov prije polaska na dugo putovanje. U tom je trenutku stigao bogataš tražeći izgubljeni novčanik. Ne našavši ga, pomislio je da ga je mladić uzeo.
Bogataš je bijesno povikao na mladića, “Vrati mi novčanik koji si mi ukrao!” Mladić je u čudu odgovorio: “Ja nisam ukrao nikakav novčanik!” Bogataš je odvratio, “Još i lažeš, odmah da si ga vratio!“. Mladić je ponavljao, “Kažem ti, ni od koga nisam uzeo nikakvu torbu ni novčanik“. Tada ga je bogataš počeo bjesomučno udarati. U tom trenutku odjeknuo je snažan glas: “Prestanite!” Bogataš je pogledao u vis i vidio lik koji mu je progovorio, bio je to Haakon koji nije mogao šutjeti, nego se javio sa križa, u obranu mladića i koreći bogataša zbog lažne optužbe. Bogataš je zapanjen odmah je otišao, a ubrzo je otišao i mladić u žurbi zbog putovanja. Kad pod križem više nije bilo nikoga, pristupio je Krist Svom sluzi i rekao mu: ”Siđi s križa, nisi dostojan da zauzimaš moje mjesto. Nisi ispunio obećanje i nisi zadržao tišinu.“
“Gospodine – reče Haakon – kako bih mogao dopustiti takvu nepravdu?“
Isus je ponovno bio na Svom starom mjestu na križu, a pustinjak je stajao u podnožju križa. Tada Gospodin nastavi govoriti: “Ti nisi znao da je za bogataša bilo dobro da izgubi svoj novčanik , jer je u njemu bio novac uz pomoć kojeg je namjeravao bludno griješiti s mladom djevicom. Siromah je, naprotiv, dobro učinio zadržavši novac jer je živio u krajnjoj bijedi. Za mladića bi bilo bolje da ga je bogataš pretukao, jer tada ne bi bio otišao na put. Vidiš, on je sada mrtav, poginuo je prije nekoliko minuta u brodolomu. Ti ovo sve nisi znao, ALI JA JESAM. To je razlog zašto Ja šutim“. To rekavši, Gospodin ponovno zašuti.
Mi se često pitamo: Zašto Bog ne odgovara na naše molitve… Zašto Bog šuti? Mnogi od nas bi željeli da nam On odgovara u skladu s našim željama i maštanjima … ali Božji put je drukčiji. On poznaje prošlost, sadašnjost i budućnost (Heb 13: 8). Bog nam odgovara i u tišini… mi moramo biti spremni da ga slušamo i čekamo Njegov odgovor.
