„Svaki detalj mi je pred očima iako je prošlo skoro godinu dana. Nekako mi se sam obred usjekao u pamet. Svidio mi se. Bila su tri krštenja. Tri momka. Marko, Luka i Ivan. Biblijska imena. Kako i dolikuje katolicima. Bilo je katolički i svečano. Mladi svećenik je predvodio misno slavlje. Obavio je obred Krštenja drukčije nego svećenik koji je krstio moju Lenku. Lenka je tada bila na rukama kume Luce više nego na mojim rukama. Iako je Lenka cijelo vrijeme bila nemirna, svećenik je tražio da je kuma drži. A ja i moj Ikan samo smo promatrali što se događa…. A tvoga unuka Marka cijelo je vrijeme držala tvoja nevjesta Nevenka. Kum tvoga unuka i ostali kumovi su nešto pomagali, takoreći, bili su neprimjetni. Tvoj sin Martin, kao i ostali očevi, zapalili su krsne svijeće na Uskrsnoj svijeći. Tvoj unuk Marko nije ni kvrknuo. Prespavao je cijelo vrijeme na majčinim rukama…“ „Tako je, Gagruša, a ja na to i zaboravila. Ovi mladi svećenici primjenjuju ono što su naučili u školi. Učilo ih da prije Krštenja obave krsni razgovor s roditeljima.
Ovaj svećenik što je krstio, nije ih pozvao u župni ured, nego je sam došao k nama. Pa smo i mi, djed i baka, od toga imali koristi. To mi se neobično svidjelo. Htio je kazati, ‘želim biti vaš i vašega djeteta prijatelj. Možda više nego kum/kuma koje ste odabrali. Ne znam koliko će kum/kuma pratiti odrastanje vašega djeteta, ali ja ću se potruditi da vam budem uvijek pri ruci. Materijalni darovi imaju jednokratnu uporabu, ali duhovni dar ostaje trajno. Vidite, ja tražim da majka drži dijete prigodom krštenja. A zašto? Jer ona je najzaslužnija za njegov dolazak na svijet. Ona ga je rodila. Ona mu tepa svakodnevno. Ona ga miluje. Vodi brigu o njemu dvadeset i četiri sata.
Ustaje i po noći i po danu. A kum? Možda će se sjetiti za rođendan donijeti nekakav dar, a neće ga staviti ni na krilo ni pomilovati. A svako dijete voli pozornost…Eto, to smo mi učili u školi. Meni je poznato, da je prije bilo drukčije, jer su se krštenja obavljala isti ili drugi dan u crkvi. Majka i otac nisu sudjelovali. A danas je bez njih krštenje nezamislivo. Zar u obredniku ne piše: „Vi se (roditelji) obavezujete da ćete djecu odgajati u vjeri kako bi živjeli prema Božjim zapovijedima…“ A kuma se samo pita, hoće li pomagati roditeljima u njihovoj zadaći.
„Hvala Bogu jer ima roditelja i svećenika koji ozbiljno shvaćaju svoju dužnost“ – veli Marta. „Lijepo je držati i običaje“ – rekao je tada svećenik, „ali ako su izgubili svoju svrhu, čemu služe?“ „Događalo se da su roditelji tražili od župnika da im izbriše ime kuma iz Matice krštenih, jer su se kumovi međusobno zavadili. Kum ili kuma neće ništa izgubiti na povezanosti, ako čine ono što oni moraju činiti. Dakako, nije grijeh, ako kum ili kuma drže dijete za vrijeme obreda. Ipak, majka zaslužuje daleko više od kuma/kume da u najsvečanijem trenutku duhovnog rođenja svoga djeteta bude glavna poslije djeteta? Nažalost, neke majke i kume, posebice mlađe, učine sve da na sebe skrenu pozornost. Nekim trivijalnim razlozima. Tako se izazovno znaju obući da svećenik prigodom obreda mora okretati glavu u stranu. Zato, Gagrinice, hvala ti, što imaš sina i nevjestu kojima je stalo da njihov Marko odrasta u ozračju ljubavi i kršćanske ozbiljnosti. Takve majke su redovito otvorene životu i ne vrte se oko svoje osi“- kaže Marta.
