Kad je vratar otvorio teška hrastova vrata, seljak mu sa smiješkom pruži prekrasan grozd. “Brate vrataru”, reče došljak, “znaš li ti kome sam donio ovaj najljepši grozd što sam ga ubrao u svom vinogradu?”
“Gvardijanu samostana ili nekom drugom bratu iz naše zajednice.”
“Ne! Tebi sam ga donio!”
“Meni?”, radosna će lica iznenađeni vratar.
“Zar si ga baš meni donio?”
“Naravno, tebi sam ga donio je si me uvijek ljubazno i prijateljski primao kad sam dolazio zatražiti kakvu pomoć. Htio sam te malo razveseliti ovim grozdom.” Učinilo mu se da je i sam obasjan rumenilom s vratareva lica.
Brat vratar je grozd stavio na vidljivo mjesto i cijelo ga jutro pogledavao s divljenjem. Grozd bijaše doista prekrasan. Odjednom mu padne na pamet: “Zašto ovim grozdom ne bih obradovao našeg gvardijana?!”
Uzeo je grozd i odnio ga starješini samostana. Ovaj se grozdu iskreno obradovao. No, uskoro se sjeti starijeg bolesnog brata i odluči: “Odnijet ću ga njemu, neka se malo osladi”. Tako je grozd ponovno krenuo dalje. Nije, međutim dugo ostao ni u sobi bolesnog brata. Ovaj je naime njime naumio obradovati brata kuhara koji se po cijeli dan znoji oko peći. Brat kuhar je grozd poslao bratu sakristanu (da ga malo razveseli), a ovaj ga je odnio najmlađem bratu u samostanu, od kojega je grozd pošao dalje. Kružeći od brata do brata, grozd je ponovno dospio k bratu vrataru (da ga malo razveseli). Tako bi zatvoren krug, krug radosti.
Nemoj čekati da netko drugi započne. Na tebi je danas red da otvoriš krug radosti. Ponekad je dovoljna mala iskra da zapali veliku vatru. S iskrom dobrote moglo bi se početi mijenjati svijet. Ljubav je jedino blago koje se umnaža dijeljenjem. To je jedni dar koji se to više uvećava što se više troši. To je ujedno i jedino poduzetništvo u kojem se upravo trošenjem više zarađuje. Poklanjaj to blago, razdijeli ga, razbacuj na sve strane, do dna isprazni džepove i košare, isprazni čašu i sutra ćeš naći još više nego si ga imao jučer.
