Dok je tako promatrao sve te figurice, a oči mu se sklapale od umora, figurice su postajale sve veće i veće i narasle sve do prirodne veličine. Mogao se među njima kretati i one su se kretale! Najednom se nalazio u Betlehemu, pred Isusovim jaslicama! Nije mogao vjerovati svojim očima.
Novorođeno je dijete spavalo. Jirka je poželio vidjeti ga izbliza. Dok je prilazio, polako, tiho na prstima, Mali se Isus probudio i pogledao ga svojim milim i blagim pogledom. Jirka se rastužio…
“Zašto si tužan?”- upita ga Isus. – “Kad ja slavim rođendan gosti mi uvijek nešto donesu, a ja sam došao nespreman i nisam ti ništa donio!” – odgovori Jirka. “A želiš li mi uopće nešto dati?”- odvrati Mali Isus. Sav rumen od veselja Jirka promuca: “Što god hoćeš, sve što imam!”
“Želio bih da mi pokloniš tri stvari” – reče mu Isus.
“Hoćeš moj novi kaputić, električnu željeznicu i slikovnicu?” “Ne” – odgovori Isus – “te mi stvari ne trebaju. Nisam za to došao na zemlju. Želio bih da mi daruješ nešto drugo.”
“A što to?” – upita Jirka sav u čudu.
“Daj mi svoju zadnju školsku zadaću” – reče Mali Isus posve tiho, tako da nitko osim Jirke nije mogao čuti. Jirki je bilo neugodno. Prišao je Isusu i rekao Mu na uho: “Isuse, učitelj je tu zadaću ocijenio s “nedovoljan”. “Upravo je zato hoću” – odvrati Isus.
“Ali zašto?”- navaljivao je Jirka.
Isus mu objasni: “Uvijek mi donesi ono za što ti ljudi kažu da je nedovoljno, nedostatno, manjkavo, oskudno. Obećavaš?” – “Da” – odgovori Jirka zbunjeno.
“Htio bih još jedan dar” – nastavi Isus. Jirka se pitao što bi to sada moglo biti…
“Daj mi svoju šalicu za mlijeko!” – zatraži Mali Isus.
“Pa nju sam jutros razbio” – odvrati Jirka posve zbunjeno.
“Uvijek mi donesi ono što si u životu pokvario. Ja ću to popraviti. Hoćeš li?” – upita Mali Isus uz smiješak. “To nije tako lako, Isuse. Ne volim pokazivati stvari koje sam uništio ili pokvario, pa čak ni tebi. Morat ćeš mi pomoći…” reče Jirka razoružan Isusovim osmijehom.
“Imam i treću želju” – kaže mu Mali Isus. “Daj mi ono što si jutros rekao mami kada je pitala kako se razbila šalica za mlijeko.” Jirka položi glavu na Isusove jaslice i počne plakati… Od suza nije mogao ni govoriti. Na jedvite jade uspio je promucati: “Rekao sam mami da mi je šalica ispala iz ruke, a zapravo sam je namjerno bacio jer sam se ljutio…”
“Dragi moj Jirka” – reče mu Mali Isus – “svoje laži, svoj prkos, svoje pogreške, sve svoje gluposti uvijek donesi meni. Ja ću ti pomoći da uvijek započneš iznova. Vodit ću te za ruku i pokazat ću ti put. Hoćeš li primiti taj dar koji ja želim tebi dati za svoj rođendan?”
Dok je prema Malom Isusu pružao svoje ruke Jirkine suzne oči govorile su DA.
Bilo je već kasno, vrijeme za spavanje. Na slamici pokraj Maloga Isusa bilo je mjesta. Marijine oči Jirku su pitale: “Želiš li ostati s nama?”
