Malo prije smrti zamolila ju je starija sestra neka joj dođe javiti gdje će biti poslije smrti. Bolesnica je odgovorila:
"Općenito se čuje kako je veoma teško iz vječnosti nešto ovamo javiti. Ali ako dragi Spasitelj ne bi imao ništa protiv toga i ako bi to bilo moguće na neki način koji tebe ne bi prestrašio, ja ću to učiniti!"
Doskora je sestra umrla. Bilo je to 15. listopada.
Starija sestra molila je za pokoj njezine duše i očekivala vijest. I na Dušni dan, upravo kad je počela moliti, začuje korake svoje pokojne sestre. Pogleda prema vratima, ali nije nikoga vidjela. Najednom začuje glas sestre: "Sestro, ja sam u nebu! Ali nisam gore daleko došla jer sam se premalo vježbala u ljubavi i nisam obične poslove vršila iz ljubavi, nego često samo iz osjećaja dužnosti te iz čistog običaja. Ljubav prodire oblake. Koji su Spasitelja na zemlji najviše ljubili, oni su njemu i na nebu najbliži.
Prema stupnju ljubavi njihova je nagrada!"
To je bila utješna vijest s drugoga svijeta.
To je sve ono što smo već učili na vjeronauku.
Vrlo je važno sve svoje dužnosti i svaki svoj posao savjesno i zdušno obavljati iz ljubavi prema Bogu i svojoj braći i sestrama. Sve raditi njemu na slavu i čast. Sve strpljivo podnositi s Ijubavlju.
Tada će nam život biti pun divnih i mnogobrojnih zasluga i primit ćemo obilnu plaću za svaku utješnu i korisnu riječ, za svaku času hladne vode što smo je dali žednome, za svaki uzdisaj, za svaku molitvu, za svaku minutu i sekundu koju smo proveli s Bogom, za svaku patnju i bol. Jednom riječju za svako i najmanje djelo što smo učinili Bogu za ljubav, Bogu na slavu i svoj osobni spas kao i spas svoje braće i sestara.
Majka se javlja svećeniku kako bi joj ispovijedio sina
Odmah iza pričesti njemu je pozlilo
U župnom uredu svete Marije u Zagrebu sjedio je biskup dr. Josip Lang još kao kapelan uz svoga župnika. U ured ulazi neka gospođa u crnini te zamoli neka kapelan Lang pođe k "bolesniku". "Je li hitno?"
"Nije, ali svakako neka to bude danas!" "Dobro!"
Oko podne pođe Josip Lang u kuću i nađe ukućane kod ručka. Upita za bolesnika, ali nitko ne zna ništa o bolesniku. Nitko nije zapravo bolestan. "Dobro! Je li to ta kuća?" "Jest!"
"Pa kako to?"
Mene je pozvala - u tom trenutku Lang pogleda na sliku, fotografiju koja je visjela na zidu - evo ova gospođa!
Otac obitelji je problijedio, jer je shvatio kako je to njegova majka koja se već prije nekoliko godina preselila u vječnost. Odmah se htio ispovijediti. I lijepo se ispovijedio nakon toliko godina čekanja. U tri sata poslije podne mu je pozlilo i on je bio mrtav.
