„Mala zvijezdo Repatice, čujem da te silno zanima sve što se događa oko tebe i da ti je teško stajati na miru i gledati u Mjesec.“
„A tko to kaže? Tko vam je to rekao? Ja nisam“ iznenađeno odgovori mala zvijezda.
„Ali jesi, baš ti si mi rekla.“
„Ali ja vas niti ne vidim, kako sam mogla razgovarati s vama?“
„Ti razgovaraš sa mnom svaki put kad misliš bilo na glas ili u sebi. A vidjeti me ne možeš jer sam prevelik. Ja sam sve i sve je ja, pa me se rijetko prepozna“ blago uzvrati glas.
„Ja ništa ne razumijem“ promuca mala zvijezda jako zbunjeno.
„Pa da ti se onda predstavim. Ja sam Bog.“
„Bog? Zar Bog razgovara sa mnom? S neposlušnom zvijezdom kao što sam ja?
Sigurno me želite ukoriti“ zaključi mala zvijezda tužno.
„ A ne, draga moja, ovdje sam po posve drugom poslu, ali što se razgovora tiče Bog razgovara sa svima, samo pitanje je tko želi slušati i poslušati. Hoćeš li me ti saslušati i poslušati? „
„Pa naravno“ promuca mala zvijezda još uvijek u šoku.
„Vidiš, upravo ovih dana na Zemlji se događa nešto vrlo važno, nešto što će promijeniti svijet ljudi zauvijek.“ Pri tom je prešutio da će to promijeniti i svijet zvijezda, ali je to itekako znao. „Trebam jednu zvijezdu koja će mi u tome pomoći. Mogu li računati na tebe? Bit će dosta putovanja, mislim da bi ti se moglo svidjeti.“
„Ja pomoći tebi? Bogu? Što bih ja to mogla učiniti za tebe?“
„Želim da cijelom svijetu nagovijestiš poseban događaj, rođenje posebnog i velikog čovjeka.“
„Velikog čovjeka?“ ponovi mala zvijezda.
„Tako velikog da se zbog njega spušta zvijezda s neba“ - sa smješkom u glasu dometne Bog.
