Srce maloga Isusa primilo je dar života pod Srcem Majke Marije, sila Duha svetoga pozvala ga je u život, a time i tebe i mene vratilo natrag u život. Od Tvoga prvoga otkucaja Isuse odbrojavamo i mi svoje prve otkucaje, od onoga dana kada si nas imenom prozvao i rekao nam"u Srcu ste Mome"...I kad god je Tvoje zadrhtalo od boli i zajecalo od žalosti, dalo je i nama naslutiti djelić Tvoje patnje, ali pošteđeni i obranjeni Tvojom svetom snagom i oprani Tvojom Presvetom Krvlju otkupio si svaku našu bol, obrisao svaku suzu s lica a onda nam opet dao rastopiti se i ponovno procvjetati u blagosti i veselju Tvoga Presvetoga Srca...
Netko je jednom rekao "svako srce,koje je kadro da osjeti veliku bol,kadro je i da čini velika dobra",jer od svih istina najtrajnija i najdublja je istina srca, po toj istini svaka bol i tuga, svaki križ ma koliko težak bio ako je u istini Isusa Krista, onda je blagoslovljen, i svet kao Njegov. Njegova smo krv, Njegovo tijelo,i sve što um traži srce nalazi pa kad molimo Isuse blaga i ponizna Srca, učini srce moje po Srcu svojem, molimo za svaku bol koje je dalo Njegovo osjetiti. Naše srce se mora roditi iz boli.
Srce Isusovo osjeća kako je tjeskobno zakucalo srce Majke kad joj je zaprijetio mač koji će joj probosti dušu jer srce odmah odražava svaki trag majčine zabrinutosti. Kad molimo Slatko Srce Marijino budi moje spasenje, molimo i za taj mač. Srce se mora roditi iz boli,da bi našlo onu venu koja će nas odvesti do radosnog susreta kojeg ćemo naći na kraju našeg zemaljskog puta. Srce je vječni znak života, nastavlja kucati i kada odradimo svoje hodočašće života, zato čuvajmo svoje srce i pazimo što u njega ulazi. Svu "životnu hranu"koju probavimo ulazi u krv i žilama pronalazi put do središta našeg bića, sve što uzmemo izvana u sebe, odražava stanje našeg duha. I zato ću za kraj reći ono što je vel.Sudac rekao"PAZI NA SVOJE SRCE NISI GA NA CESTI NAŠAO"
Isuse blaga i ponizna Srca, učini srce moje po srcu svomu,
kad Tvoje kaže "tik"da moje kaže "tak", kad svoje pružaš meni da ja svoje pružim Tebi. Da me kucaj srca Tvoga,budi svakim jutrom života moga, a noću kada zaspem, da me grije Srca Tvoga vreli plamen.
