Skuhala kavu, a muž nespretno pruži ruku i kava se razlije po stolu. "Što ne paziš, smotani stvore?" - viknem, još oznojena od spremanja.
"Oprosti." - kaže on pa ustane, pobriše sve tragove i rezignirano šuti. A ja u sebi mislim: da je ovo napravio netko tko je slučajno svratio, netko tko mi apsolutno ništa ne znači u životu, sve bi bilo drukčije. Nasmiješila bih se i rekla:
"Ne uzrujavajte se bez razloga, lako je to obrisati...".
Apsurdno je to. Vrlo često vlastite stresove liječimo vičući na one koji su nam najvažniji i koje najviše volimo, a istovremeno se trudimo uvijek biti uljudni i nasmiješeni pri slučajnom susretu s potpunim strancem.
Preuzeto sa stranice Katekizam Youcat
