Sin je sve to činio misleći da je otac već u raju, ali nakon trideset dvije godine ukaza se otac sinu sav u plamenu i poče ga koriti što nijednoga dobrog djela nije učinio za pokoj njegove duše. Sin je sav prestrašen odgovorio ocu da je mnogo godina za njega činio dobra djela. A otac mu na to reče: „Činio si, sinko, ali meni ta tvoja dobra djela ništa nisu koristila jer si ih činio u smrtnom grijehu na svojoj duši. Sina je to tako zaprepastilo da se odmah skrušeno ispovjedio. Potpuno se promijenio i počeo činiti nova dobra djela kojima je oca oslobodio čistilišnih muka.
Ovaj nam primjer zorno pokazuje da ne vrijede molitve i dobra djela, ni za nas ni za duše u čistilištu, onih koji žive u smrtnom grijehu. Zato se uvijek trudimo biti čiste duše moleći i čineći dobra djela. Bog prima molitve i dobra djela koja činimo čistom dušom i čistim srcem.
