Luksuzna se jahta usidrila u jednom malom meksičkom ribarskom selu.
Vlasnik je jahte bio oduševljen kvalitetom ribe pa je upitao ribare koliko im vremena treba da ulove tako dobru ribu.
"Ne treba nam dugo" – odgovorili su mu ribari.
"A zašto ne ostanete duže na moru i ulovite još više?"
"Pa zato što nam je ono što ulovimo dovoljno da bismo prehranili obitelji."
"A što radite s tolikim slobodnim vremenom?"
"Spavamo, malo lovimo ribu, igramo se sa svojom djecom, a siestu provodimo sa svojim ženama. Navečer izlazimo u selo, sastajemo se s prijateljima, popijemo poneko piće i otpjevamo nekoliko pjesama. Naš je život ispunjen."
Gospodin turist im predloži: "Diplomirao sam ekonomiju na Harvardu i mogu vam pomoći: lovite ribu duže svakoga dana, prodajte je i tim novcem kupite veći brod."
"I što onda?"
"Uz veći brod ulovit ćete još više ribe, a tim novcem možete kupiti još jedan brod, pa još jedan. Čitavu flotu. Umjesto da prodajete ribu posredniku, možete direktno pregovarati s velikim poizvođačima; možete i vi sami postati jedan od njih. Zatim možete preseliti iz ovog sela u Mexico City, Los Angeles ili čak New York! Iz tih gradova možete voditi svoj veliki novi posao!"
"Koliko bi nam vremena trebalo za to?"
"Dvadeset do dvadeset pet godina."
"I onda?"
"Onda? E, prijatelji, sada postaje zanimljivo. Kad vam se posao dobro razgrana, možete početi s prodajom i kupnjom dionica i zaraditi milijune!"
"Milijune? Stvarno? A onda?"
"Onda možete otići u mirovinu, živjeti u malom selu na obali, spavati dugo, ići na pecanje, igrati se s unucima, provoditi popodneva sa ženom a večeri s prijateljima uz piće i pjesmu."
"Svaka čast, gospodine, ali to radimo sada. Zašto bismo uzalud potrošili dvadeset pet godina?" – upitaše Meksikanci.
