Župnik, gradonačelnik, uglednici, svi su se trudili da prirede što bolji doček Božjem Sinu. Savjetovali su se i odlučili da svaka obitelj Isusu ponudi najljepše i najvrjednije što ima za taj nezaboravni događaj koji će proslaviti cijeli njihov kraj. Sutradan su na putu prema selu ugledali šepava siromaha s dugom bradom u dronjcima i starim cipelama.
”On je!” poviče župnik. ”Poznajem njegov stil! Znao sam da će se odjenuti u siromaha.””On je, on je!” vikali su ostali. Okupili su se oko siromaha, nudeći mu svoje dragocjenosti i veličajući ljepotu svoga dara.Istinski iznenađen, siromah je darove stavljao na zaprežna kola koja mu je za tu zgodu darovao gradonačelnik. Siromah je na kraju zahvalio, sve ih blagoslovio i odvezao se kolima. Mještani su odahnuli. Sve je tako dobro prošlo da bi im i anđeli mogli pozavidjeti, rekao je i sam župnik.
Uvečer je, međutim, došao Isus.
”Oprostite zbog kašnjenja”, reče. ”Zadržali su me neki važni poslovi…”
”Jesi li ti doista Isus?” poviče župnik zbunjeno. ”Ali, onda… Onaj čovjek…”
”Ono je bio prevarant! Uzeo je naše dragocjenosti!” vikali su ljutiti mještani.
”U potjeru za njim!”
Svi su pojurili za prevarantom da vrate dragocjenosti koje je odvezao. Isus je, kao i obično, ostao posve sam na opustjelom trgu.
Bruno Ferrero
Činjenica da su se milijuni ljudi zanosili njegovim imenom, da su zlatom oslikavali njegov lik i da su njegovim riječima odzvanjale mramorne kupole ne znači da je sve stvarno bilo povezano s istinom o tom čovjeku. Nitko ne može njegovim riječima opravdati nasilne događaje tijekom povijesti. Njegova riječ je istinita samo kad je nenaoružana. Njegova snaga je u odsutnosti moći, u slabosti, u otvorenim rukama, siromaštvu: on je iz ljubavi bio gol, iz ljubavi slab, iz ljubavi siromašan.To je lik uzvišenog kralja čovječanstva koji svoje podanike poimence zove blagim glasom brižne hraniteljice, glasom koji svijet nije mogao slušati. Svijet radije sluša buku i silu. Ljubav je kraljevstvo bez sile. Bog je čovjek što koraca s druge strane naših sutona.”
